IT-14.X.-CORRIERE-KGB-TAL. KOMUNISTI

ITALIJA CORRIERE DELLA SERA 14. X. 1999. Zarobljenici prošlosti "Sada kada je konačno Mitrohinov popis objavljen, pitanje je: hoćemo li iz njega izvući poticaj da učinimo nešto dobro za budućnost naše zemlje ili ćemo, kako je do sada bilo u našoj tradiciji, i tu priliku potrošiti, vjerojatno na beskorisne općenite osude pojedinaca? Potrošiti priliku znači, sa strane desnice, iskoristiti dosje kako bi se izvukle sitne trenutne političke prednosti, a sa strane stranke Lijevih demokrata, i dalje ne razračunati do kraja s prošlošću, nastaviti se ljuljati između odbacivanja prošlosti i njezina bajkovitoga ponovnog ispisivanja (bajka o 'dobrim' komunistima, kako priča teorija dvostruke države, koje su sprječavale zajedničke spletke američkog imperijalizma i mafije). Ova je posljednja pogrješka jako velika jer - kako se moglo vidjeti - prošlost se osvećuje, i povremeno se vraća, sa svojim teretom otrova. (...) Navest ću dva primjera, Folena izjavljuje da će istražno povjerenstvo, bude li osnovano, morati istraživati, stavljajući ih u biti na istu razinu, KGB-ovo financiranje komunista, i ono CIA- ino antikomunističkih stranaka. Eto još jedne pogrješne početne postavke. Ako se priznaje da je komunizam bio potpuna pogrješka i da je dobro što je Zapad pobijedio, kako se na istu razinu može staviti sovjetsko financiranje Talijanske komunističke partije (PCI) i ono CIA-ino tadašnjih 'građanskih' stranaka? (...) Što znači (nastaviti s) posvećivanjem Berlinguera? Znači, usprkos svih distanciranja od 'komunizma', nastaviti predstavljati kao svoj izvor nadahnuća jednog komunista. Realistu, pomalo heretika, ali komunista. Jednog za kojega je, kao što je on sam jednom kazao De Miti, privatno vlasništvo nešto slično onom što je izvorni grijeh katolicima. Sigurno je da ova zemlja ima potrebu konačno iza sebe ostaviti sukob između komunista i antikomunista, no bojim se da se to neće nikada dogoditi sve dok Lijevi demokrati nastave zadržavati spram svoje komunističke prošlosti tako podvojen odnos. Onog dana kada to prestane, ne samo da će Lijevi demokrati konačno moći naći identitet (koji danas nemaju) nego ćemo svi mi Talijani prvi put moći mirno gledati na prošlost. Prošlost koja je bila pozornica sukoba između dva vojno-politička bloka, koji su značili i dva pogleda na svijet, dva suprotna načina razmišljanja o političkoj, gospodarskoj i kulturalnoj organizaciji. U tom divovskom sukobu nije bilo mjesta za neutralnost te su se Talijani podijelili, svatko si je slobodno izabrao bogove (ili demone) za koje će se boriti. Na kraju je pobijedio Zapad, čijim vrijednostima od tada pobijeđeni iskazuju poštovanje, međutim, uz previše pričuva i distanciranja. Nije li vrijeme da se s time završi? (...) Eto, ja mislim da će antikomunizam završiti kada se svi složimo u tome da govorimo (i pišemo u školskim udžbenicima) da je, ne samo onaj tko je bio uz Sovjete, nego i onaj tko je mislio da je privatno vlasništvo slično izvornom grijehu, bio neprijatelj slobode. Neprijatelj slobode kojega smo, na sreću, porazili. Tada više neće biti dosjea koji bi mogli uzdrmati naš demokratski život", piše Angelo Panebianco.