NJ 30.IX.-SZ-ŠPIJUNAŽA MEĐU PRIJATELJIMA

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 30. IX. 1999. Špijunaža među prijateljima "Čuvar američke nekretnine u Muenchenu već je doživio mnoge čudnovate stvari. No ovaj je susret uistinu smatrao neobičnim. Jedan američki bračni par najavio mu se ovog proljeća i dao nalog za unajmljivanje stana. Da dijete jednog ruskog prebjega treba siguran smještaj. Također je kao glasnik trebao čovjeku u kojeg Amerikanci imaju povjerenja, predati 500 maraka. Čudno je i što su ga stranci ispitivali o propusnosti granica u Europi. Čuvar je postao oprezan i otišao u Bavarski pokrajinski ured za zaštitu ustava. Odmah je bila alarmirana tajna služba. Kod istrage se pokazalo da bračni par radi za CIA-u, ali da u Njemačkoj nije prijavljen. Uključen je koelnski Savezni ured za zaštitu ustava - započela je mala državna afera. Tko je prijatelj a tko neprijatelj? U svijetu tajnih služba takvi su jednostavni pojmovi zapravo uvijek bili pomalo zamršeni. Jesu li američki agenti u Njemačkoj saveznici ili protivnici? Formalno je sve jednostavno. Američki tajni djelatnici su uhode prijateljske sile koji su s njemačkim vlastima u dražesnoj slozi. Sjede po konzulatima, savezničkim vrhovnim zapovjedništvima i vojarnama. Mnogi od njih akreditirani su u američkom veleposlanstvu. To je dugo vremena slovilo kao normalno. Savezna obavještajna služba (SOS) posvojče je velikog američkog brata. A tijekom hladnoga rata neprijatelj je bio poznat: protivnik je bio na Istoku. Prije implozije istočnoga bloka, Amerikanci su u Njemačkoj bili svenazočni. Održavali su prislušnu stražu na berlinskom Teufelsbergu a u Frankfurtu na Majni imali su prislušnu postaju s najmanje stotinu zaposlenih. U dolini Lecha kraj Gablingena na kratkom su valu slušali zapovjedi istočnog generaliteta i pod zemljom su imali strogo tajne uređaje. Ta je postaja ukinuta, Amerikanci su postavili nove depandanse dalje na istoku. No njihovo najljepše i najbolje postrojenje je ostalo: uporište NSA sjeverozapadno od bavarskog lječilišta Bad Aibling s vrlo jakim uhom: divovske antene koje poput golemih loptica za golf nadvisuju dolinu, osluškuju rusku vojsku. Uređaj s kodnim imenom 'F-81' usmjeren je na ruske satelite i prikuplja memoriju američkih špijunskih satelita. U susjedstvu, u njemačkoj vojarni Mangfall, sjedište je SOS-a. Filijala u Pullachu s tajnim nazivom 'Orion' smije koristiti američke antene. Nijemci na području takozvanog 'vojnog izviđanja' dobivaju podatke od Amerikanaca. Razmjena svih informacija s područja 'nevojnih podataka' strogo se oslanja na Amerikance. SOS nema ništa slično ponuditi, glasi pojašnjenje. Osim toga da postoje dvojbe u pouzdanost Savezne obavještajne službe. Što rade Amerikanci što Nijemci ne smiju znati? Šire se glasine da se iz Bad Aiblinga sustavno uhode europski koncerni u korist američkih velikih poduzeća. Da bi se očuvao privid, američke su zrakoplovne snage 1995. preuzele zapovjedništvo u Bad Aiblingu - no nadzor vodi NSA. U istočnom Berlinu CIA-ini su agenti zaplijenili srce Stasija i materijale (operacija Rosenholz) prenijeli u centralu tajne službe u Langleyu (Virginia). Nijemci godinama nisu dobili kopije. Samo su mogli pregledati njemački materijal u SAD-u. Idućih bi mjeseci napokon trebali dobiti materijale na CD romu. Sigurnosni stručnjaci poput SPD-ova zastupnika u Bundestagu Winfrieda Pennera žale se zbog 'nesmetanog čeprkanja na području njemačke vlasti', no to Amerikance nije zasmetalo. Prije pet godina kancelarov je ured ustrojio radnu skupinu koja je trebala istražiti rad prijatljeskih služba. Predstavnici triju ministarstava i triju tajnih služba smišljali su obrambene planove. Tako je Amerikance trebalo onemogućiti da u Njemačkoj vrbuju 'izvore' a u Bad Aiblingu su stručnjaci SOS-a trebali prijateljima gledati preko ramena. Od velike obrambene bitke nije ispalo ništa. No ipak je u proljeće 1997. CIA-in agent Peyton K. Humphries morao napustiti Njemačku, jer je pokušao uhoditi jednog voditelja referade u bonnskom ministarstvu gospodarstva. U slučaju trojice špijuna otkrivenih u Muenchenu, bavarski se pokrajinski ured za zaštitu ustava pozivao na suverenost slobodne države. Kolege iz CIA-e su se najprije opravdavli da su u slučaju čuvara sumnjali da održava kontakte s KGB-om, no izgovor nije upalio. Budući da je slučaj Humphries prije dvije godine izazvao veliku uzbunu, ovaj put je tobožnji izgon bračnog para zajedno s njihovim pretpostavljenim trebao biti obavljen vrlo diskretno. Amerikanci su, kaže jedan njemački zaštitar ustava, 'odmah izjavili spremnost da povuku svoje ljude'. CIA ima doma dovoljno briga" - piše Hans Leyendecker.