YU 13. X. SRPSKI TISAK

SRBIJA POLITIKA 13. X. 1999. Reciklirani otpadnici "(...) Pravo je zadovoljstvo kompletirati popis novih starih lica koja se pojavljuju u domaćoj javnosti s naknadnom pameću i porukama, svjedočeći ne samo o niskom moralu na ovdašnjem političkom tržištu (...) Uvjerljivost kojom nas ovih dana zasipaju svojim istupanjima nekadašnji ravnatelj državne televizije, bivši guverner središnje banke, jedan od uglednih osnivača vladajuće SPS ili nekada gradonačelnik Beograda (...) neizbježno provocira bujicu pitanja koja ne samo što ilustriraju zapanjenost dobrog dijela javnosti nego i nedoumice tipa: gdje su granice ljudskog i političkog dostojanstva. (...) Ne treba ni spominjati da reciklirani otpadnici od vlasti danas računaju s 'kratkim pamćenjem' naroda, ali i svojim vladalačkim stažom koji nude novim reformatorima. Pri tome, svi kao da zaboravljaju, slušajući i čitajući njihov novi govor, da postave ključno pitanje: zašto nisu činili ono što danas obećavaju i zagovaraju, na mjestima gdje su do jučer boravili, vedrili i oblačili.(...) Kakve su promjene moguće s takvim ljudima? Nikakve." DANAS 13. X. 1999. Pad na ispitu iz državnih poslova "Svi koji bi mogli biti u najširem smislu smatrani oporbom pozvani su u Luksemburg na sastanak s ministrima vanjskih poslova EU. (...) I onda iznenađenje. Pozvanim liderima je pročitana Deklaracija koja bi u Luksemburgu bila potpisana. (...) Svi lideri listom odbijaju Deklaraciju smatrajući je neprihvatljivim ultimatumom. Neće da idu u Luksemburg.(...) Oporba nije postupila ispravno i pokazala se nedoraslom da se bavi državnim poslovima. Izručenje osumnjičenih ne bi smjelo biti razlogom da se u Luksemburg ne ode. Obveza da se Haaškom sudu izruče ratni zločinci normalnom čovjeku ne bi trebala biti nikakav problem.(...) Ako bih ja imala vlast, predala bih sve osumnjičene da im sudi međunarodni sud", piše Vesna Pešić i nastavlja: "Što je užasnulo našu oporbu? Pa užasnula ju je činjenica da se od nje traži da se očituje u pogledu ratnih zločina. Ona još uvijek misli da je patriotizam braniti 'svoje zločince'. Što je još gore, ona ni za jotu nije promislila srpsko nacionalno pitanje, nego je ostala tamo gdje ju je Milošević ispustio. Neka svatko od lidera razmisli zašto mu to nije najprirodnija stvar na svijetu da izruči osumnjičene. (...) Ako narod neće glasovati za stranke koje bi izručile optužene za ratne zločine, prepustimo ga Miloševiću i Šešelju, pa što mu Bog da. Ako stvar tako stoji, Srbima nema spasa..."