YU 11. X. SRPSKI TISAK

SRBIJA POLITIKA 11. X. 1999. Dan žalosti u Hrvatskoj "(..)Još do jučer praktično cijela Hrvatska disala je za ovu utakmicu koja je najavljivana kao događaj stoljeća, biti ili ne biti za hrvatski šport, a preko njega i za sve ostalo hrvatsko, prizivani su 'Oluja' i 'Bljesak' - hrvatske akcije vojne agresije koje su 1995. ispraznile Hrvatsku od Srba - pozivalo se na osvetu kao da se vodi stvarni rat, a ne kvalifikacijska nogometna utakmica dviju zaista kvalitetnih momčadi koje objektivno obje zaslužuju da se nađu na Europskom prvenstvu, jer su zaista u vrhu europskog nogometa..." Jugoslavija sve može "Hrvati su ovaj put pogrješno razumjeli nogomet. Sami su svojoj velikoj nogometnoj momčadi potpalili takvu vatru, s toliko naboja u medijima, s toliko odvratnih izljeva mržnje prema narodu koji je iznjedrio 'plave', da se čovjek na maksimirskom sjedištu jednostavno morao naći u dvojbi: hoće li ovakav prostakluk pobijediti, ili će ovakav prostakluk doći glave vlastitoj nogometnoj momčadi. Dogodilo se, naravno, i po propisu civilizacije, ovo drugo. 'Vatreni', kako Hrvati nazivaju svoju reprezentaciju, bačeni su na lomaču, koja je bila pripremljena za našu reprezentaciju. "Bulatović:'Nigdje nismo ovako dočekani" "(...)- Nigdje nismo ovako prijateljski i s ovakvom pažnjom dočekani. Sve je bilo isprogramirano do najsitnijih potankosti. Zahvalni smo zbog toga našim domaćinima (...) ovakva pažnja na koju smo naišli ne zaboravlja se, istaknuo je Bulatović (Branko, glavni tajnik FSJ)..." GLAS JAVNOSTI 11. X. 1999. Maksimirogoj "(...)Na stadionu u Kranjčevićevoj ulici vidjeli smo koliko su zapravo prazne police iza opranog izloga. 'Kuda idu divlje svinje, cigani, skupljači perja, četnici, za dom, kama, Srbe na vrbe, Vukovar...' To su vikali oni s tašnama, mašnama i kravatama!? Pljuvali su, otkopčavali šliceve, dizali lijevu ruku u zrak , valjda pokazujući put do Mussolinijeve i Šakićeve Europe. Nije lako biti Srbin tamo..." VEČERNJE NOVOSTI 11. X. 1999. Nikad teže, nikad slađe "(...) Jugoslavija je poslije 16 godina na Europskom prvenstvu. Nikad teže, nikad slađe. Kako je samo lijepo slušati tišinu u Zagrebu. Osjećati očaj čitave Hrvatske. Gledati pognute glave utučenih i šokiranih domaćih navijača, dok su naši heroji letjeli jedan drugom u zagrljaj..." "Volim ih kad tuguju" "(...)- Lijepo je vidjeti Hrvate kako tuguju. Zanijemili su na kraju, samo mi je krivo što nisu doživjeli potpuni krah - rekao je Branko Jelić..." "Najslađe protiv 'braće'" "(...)- Drago mi je što smo tresli mrežu poslije mojih centaršuteva. I to protiv naše 'braće' Hrvata. Zbog toga mi je još slađe - rekao je Siniša Mihajlović..."