KONSTANZ, 5. listopada (Hina/dpa) - Minervina sova više ne treba poletati tek u sumrak, njezin let mora početi već ujutro, zatražili su njemački filozofi na svojem kongresu u Konstanzu.
KONSTANZ, 5. listopada (Hina/dpa) - Minervina sova više ne treba
poletati tek u sumrak, njezin let mora početi već ujutro, zatražili
su njemački filozofi na svojem kongresu u Konstanzu. #L#
"Minervina sova počinje svoj let u sumrak," napisao je veliki
njemački filozof Georg Wilhelm Friedrich Hegel prije okruglo 180
godina. Time je mislio da filozofi počinju svoj posao tek kada je
zbilja dovršila svoj proces oblikovanja i samo naknadno mogu
spoznati djelatne snage bitka.
Hegelovi nasljednici o tome više ne misle tako. Oko 700 sudionika
Njemačkog kongresa za filozofiju što se održava u Konstanzu ne bave
se tek prošlošću nego više "Budućnošću znanja".
Voditelj susreta Juergen Mittelstrass predložio je čak izmjenu
paradigme: "Zašto ne bi praskozorje moglo biti čas filozofije?
Praskozorje znanja i novoga vremena."
Prije nego što su se sudionici i povukli na rad po skupinama jedan
govornik je međutim već upozorio na opasnost prevelikog
optimizma.
"Umjesto da više znamo mi ubuduće moramo sve više vjerovati," rekao
je predsjednik Akademije znanosti Berlin-Brandenburg Dieter
Simon.
Znanje se, istina, udvostručuje svakih pet godina ali je ono za
pojedinca sve manje provjerljivo, rekao je on. Jer, tko je uopće
ikad vidio crvena krvna zrnca ili neutrone?
Znanstveni napredak, objektivnost, istraživanje istine: svi ovi
pojmovi danas su pod sumnjom da su ideološki.
"Istina je postala debela i sumnjiva," rekao je Simon.
I prečesto se znanje dade iskoristiti gospodarski, vojno ili za
reklamu a za gotovo svako pitanje moguće je po deset različitih
znanstvenih odgovora.
Nikakvo čudo onda da ljudi bježe u sigurnost prednovovjekovne
tradicije: horoskop, mitovi i ezoterična proročanstva imaju visoku
konjukturu.
U znaku "dekonstrukcije" i "neostrukturalizma" dade se i
filozofija zaraziti ovim postomodernim trendom. Ipak ostaju i
dalje stara pitanja: Što možemo znati? Što trebamo činiti?
Opasne dugoročne posljedice žestokog tehnološkog razvitka zadaju
filozofiji, posebice etici, teške probleme.
Imajući na umu etiku znanosti ali i problem očuvanja znanja
štutgartski filozof Christoph Hubig drži da se filozofija mora
baviti sljedećim pitanjem: "Koje se znanje mora spasiti u
budućnosti jer je nužno za naš identitet i djelovanje?"
On drži da bi, na primjer, prekid s atomskim istraživanjem bio
neodgovoran jer se protivi očuvanju znanja a buduće generacije će
se s radioaktivnošću možda daleko bolje nositi nego današnje.
A možda baš i neće. Jer to je upravo i problem duhovnih znanosti da
su prognoze jedva moguće.
Niti jedan jedini znanstvenik nije 1988. predvidio slom Istočne
Njemačke mada su svi ekonomski i politički podaci bili pri ruci, kao
što nas to naknadno podučavaju istraživači, kaže Simon.
Tako gledajući na stvari Hegel je ipak imao pravo kada je Minervinu
sovu puštao letjeti tek u sumrak.
(Hina) sl dh