FR-LE MONDE 28.9.SLOTERDIJK

FRANCUSKA LE MONDE 28. IX. 1999. Njemačka: afera Sloterdijk "'Der Spiegel' ne okoliša. Ovoga tjedna, na ovitku njemačkoga časopisa ističe se naslov: 'Genetski plan: nadčovjek'. Vidi se jak čovjek koji pozdravlja gomilu, rad Arnoa Brekera, kipara III. Reicha. Rasprava već nekoliko dana puni novinske kulturne podlistke koje u Njemačkoj zovu 'feljton'. Prošle je godine, u ovo doba, govor pisca Martina Walsera u prigodi uručenja Nagrade knjižara za mir, nadahnjivao rasprave i otvarao rane koje nisu zarasle. Nije slučajno što je još jednom vraćanje Njemačke prošlosti i sjećanju, u središtu rasprava, žestokih napada i prokletstava. Sve je započelo 17. srpnja u dvorcu Elmau u Gornjoj Bavarskoj u prigodi simpozija posvećenog Heideggeru. Filozof nove škole Peter Sloterdijk drži govor pod naslovom: 'Pravila ljudskog rezervata. Odgovor na Pismo o humanizmu' (pismo koje je Heidegger poslao svom francuskom učeniku Jeanu Beaufretu 1946.). Pred slušateljstvom, u kojemu židovski filozofi i povjesničari nisu jedini koji negoduju, Sloterdijk još jednom najavljuje smrt humanizma. Promijenili su se temelji sadašnjega društva: 'Oni su (...) postliterarni, postepistolarni i, dakle, posthumanistički', kaže. Navodeći Nietzschea, Heideggera i Platona, on vidi propast humanizma koji bi trebao pripitomiti čovjekov životinjski izgled i pita se ne ide li razvoj prema 'promjeni kvaliteta vrste', 'antropološkoj tehnologiji, koja uključuje izričito planiranje značajka'; neće li 'čitava ljudska vrsta od fatalizma rođenja prijeći na izbor rođenja i prenatalnu selekciju.' Je li to tek pitanje o granicama genetske tehnologije? U razgovoru za tjednik 'Focus', Peter Sloterdijk obrazlaže: 'Napokon moramo shvatiti da su ljudi oduvijek 'stvarani' (...) spojem pravila klasa i kasta, pravila braka i odgoja - doista je riječ o selekciji. U međuvremenu, razmišlja se o novim mogućnostima poboljšanja. Stoga sljedećih godina treba okupiti opće vrijednosti znanosti o čovjeku kako bi se raspravljalo o granicama biotehnologije i pripremi pravila ponašanja.' Da je riječ samo o tome, nezadovoljstvo feljtonista bilo bi pretjerano. No, izazova je više, i to političkih. Napad na humanizam, želju da se slobodno razmišlja o temama koje se u Njemačkoj, više nego drugdje, čine ako ne zabranjenima, onda barem kao pitanja o kojima treba vrlo oprezno raspravljati jer podsjećaju na nacističku eugeniku, tiču se temelja njemačke sloge. (...) Pribivamo li 'metafizičkom utemeljenju Berlinske republike?' pita se 'Frankfurter Allgemeine Zeitung'. Kao što su nečista savjest prošlih zločina i 'hipermoral koji je ona nametala sadašnjosti bili obilježje Bonnske republike, tako će Berlinsku republiku obilježiti kraj tih kompleksa i oslobađanje od trauma nasljeđenih od otaca. Ona će moći slobodnije disati, neće se morati stalno ispričavati zbog svoga postojanja, zbog svog ujedinjenja i obrane svojih interesa. Tako da je jedan njemački dnevnik ovih dana mogao pisati: 'Schroeder je Walser u politici.' Izvući takav zaključak iz govora Petera Sloterdijka zacijelo bi značilo krivo tumačiti tekst. No reakcije njegovih preziratelja pokazuju da se u Njemačkoj, koja deset godina može raspravljati o tome treba li podići spomenik židovskim žrtvama nacizma, mišljenje većine ne napada a da se ne probude, ako ne stari zlodusi, a ono strah koji oni još izazivaju", na naslovnici lista piše Daniel Vernet.