FR LIBERATION17.9.TIMOR I NIHILIZAM

FRANCUSKA LIBERATION 17. IX. 1999. Timor ili nihilistička logika "Zovu me iz Portugala i kažu da je njihovu prijatelju, liječniku u Timoru, odrezana glava dok je pomagao izbjeglicama koji su se sklonili na zapadu... Noge me izdaju, svladava me umor, umor kakav vas svladava zbog ponavljanja, ne krvoprolića (napokon, postoje krvnici, oni mogu biti i u velikom broju, mogu gdjekad i pobjeđivati, zatim mogu izgubiti, to je povijesno kretanje... zbog toga ne smijemo posustati, naprotiv, svatko bira svoju stranu, bori se i tako stvari idu naprijed), nego zamornog ponavljanja drugoga prizora koji je još okrutniji i koji obeshrabruje još više jer sudjeluješ u njemu: prizor u kojemu se, pred sveopćim užasom, javno mišljenje buni i moli odgovorne da se umiješaju, a oni mu nude... opći sporazum: da, treba se umiješati, zaustaviti to - u Ruandi, u Bosni, na Kosovu, u Timoru... - samo još malo, zatim se užas dogodi, onda se posreduje, pravda stiže i nadzire utvare ili dovodi u red razvaline. (...) Čini se kao da se prizor ljudske žrtve, masovnog holokausta, morao dogoditi, naravno uz opću potresenost (svatko je pogođen, izvan sebe, čak i ubojice...), a nakon njegova završetka donose se 'ozbiljne mjere'. U krajnjem slučaju, možemo se podsjetiti na židovski holokaust: poglavari demokratskih država mogli su ga predvidjeti, zatim barem spriječiti, ali to nije ulazilo u njihove okvire, njihovu strategiju, njihov plan, pa su pustili neka ide kako ide, a onda donijeli 'čvrste' mjere kako se to ne bi ponovilo: no to se opet događa, drugim narodima, i to je uglavnom ista stvar. No, ako se to događa u takvim razmjerima, znači da je zlo veliko. Zlo koje se, u načelu, razlikuje od zla koje provode dokazani krvnici. To zlo ja želim nazvati njegovim imenom: nihilizam. Da vam obrazložim. Nihilist je onaj tko niječe sve što nije on sam, sve što prelazi okvire njegova djelovanja i što prijeti toj negaciji. Očito je da je nihilizam inačica narcizma - pojedinačnog i zajedničkog, jer 'onaj' može biti i instancija, skupina dužnosnika poduzeća, naroda ili planeta... Dakle, ako dođe do krize u kojoj je riječ o životu jednoga čovjeka ili jednoga naroda, instancija raspravlja samo o onome što ulazi u njezine okvire, što se može izraziti njezinim jezikom: sve ostalo niječe, prolijevajući, ako treba, iskrene suze... krokodilske; to nije u njezinu sustavu, to jednostavno ne postoji. (...) Koliko je puta ta instancija dopustila pokolje naroda, zajednica (koje, dakle, imaju bitna obilježja simboličnih živih veza) i nije se umiješala kako ne bi pokvarila igru; iako je imala stvarne mogućnosti da posreduje, izjavljuje kako nema 'formalne osnove' da to učini. Nihilizam se tada očituje u tome da navučeš zastor na drugog, da se jednostavno udaljiš dok on ne bude uništen, poništen kao živa snaga, i da se vratiš oblicima problema koji se mogu uključiti u cjelinu. Taj način da niječeš drugoga, a da se to ne vidi, zacijelo je glup, jer se to ipak vidi, to upada u oči, taj kukavičluk kvari okolni zrak i prenosi se na sljedeće naraštaje poput ljage, ljage koja više drži do onoga što jesi, nego do onoga što bi mogao biti, više do onoga što imaš, nego do mogućeg bitka (...)", u rubrici 'Rasprave' piše Daniel Sibony, psihoanalitičar i profesor matematike na sveučilištu Pariz-VIII.