FR LE MONDE 29.9.UVODNIK O JOSPINU

FRANCUSKA LE MONDE 29. IX. 1999. Pogrješka u priopćavanju "Dakle, krivo smo shvatili Lionela Jospina kada smo mislili da je na France 2 rekao da država ne može puno učiniti u borbi protiv otpuštanja i da zakon ne može upravljati gospodarstvom. Premijer sada čvrsto vjeruje: 'Globalizacija ne čini države nemoćnima', naprotiv, ona nadzor čini potrebnim. Tako poduzeća koja otpuštaju radnike i zlorabe rad na određeno vrijeme, moraju polagati račune: bit će kažnjena tako što će plaćati veće socijalno osiguranje. Filozofija države koja podupire te obveze je jasna: javna moć mora dobiti nove mogućnosti nadzora koje će biti 'prilagođene stvarnosti današnjega kapitalizma'. Taj govor očito odudara od govora koji je šef vlade održao 13. rujna, ali se ne udaljuje od smjera koji već gotovo dvadeset godina slijedi Socijalistička stranka i koji je sam Lionel Jospin izlagao u više navrata: socijaldemokratska ljevica odavno se odrekla 'podčinjenoga' gospodarstva. Otkud, onda, ta pogrješka u priopćavanju koja se dogodila prije dva tjedna? I čemu danas to skretanje u lijevo? Iz dvaju razloga. Prvi je što je tijekom čitavoga ljeta priča u nastavcima o slavodobitnom kapitalizmu, koju su obilježili planovi o velikom udruživanju u bankarstvu i naftnoj industriji, a onda, in fine, i afera Michelin, ostavila dojam da gospodarstvo doista u cijelosti izmiče nadzoru politike i da je tržište postalo jedini gazda u igri. Drugi je razlog što je, čini se, Lionel Jospin istodobno više vodio brigu o predsjedničkom položaju nego o sretnom dovršetku obećanih reforma, zasluživši tako prigovore zbog tromosti i 'balladurizacije'. Zbog toga premijer mora bolje odrediti smjer svoga djelovanja. No, očito nije htio predložiti Francuzima drugi program vlade. Socijalna stvarnost - u ovom slučaju afera Michelin - tada ga je uzdrmala i, prema priznanju samog Matignona, uzrokovala pogrješke i propuste. Je li Lionel Jospin, oslobodivši se nejasnoća pred socijalističkim zastupnicima u parlamentu okupljenim u Strasbourgu, otišao dalje nego što je to htio u početku? Kako god bilo, on je vrlo jasno potvrdio svoj ljevičarski identitet - neki će reći: bliži staroj, nego suvremenoj ljevici - oživivši tradicionalne igre uloga: desnica i poduzetnici žestoko prosvjeduju, socijalisti izražavaju svoje zadovoljstvo, komunisti misle da nije dovoljno učinio. Ovaj događaj istodobno pruža uzburkanu sliku premijera koji nije siguran kakvo stajalište treba zauzeti; potiče na korisnu raspravu o novim ispravcima ubuduće; i svjedoči o učinku televizije: zbog neuspješnog prvog nastupa, Lionel Jospin morao je pooštriti govor i 'drugoj fazi' svog rada dati borbeniji sadržaj. Tako se čini da je ta epizoda tipičan primjer za sociologiju priopćavanja koja oslikava političke posljedice medijskog protuučinka", piše u uvodniku lista.