NJ 28. IX. SZ: FR ČEKAJU BOLNE REFORME

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 28. IX. 1999. Jospin između Marxa i tržišta "Kada bi Oskar Lafontaine još imao glavnu riječ u privrednoj i financijskoj politici, njemačka bi privreda možda bila u podjednako dobru stanju kao i francuska - tako bar sugerira bivši ministar, koji u svom aktualnom općem obračunu hvali politiku susjedne zemlje i ističe je kao uzor. Po Lafontaineu, francuska politika povezuje 'nužnu spremnost na reforme s opreznim, ekonomski promišljenim potezima - među ostalim i na području konsolidacije državnih financija'. Pogled na našega zapadnog susjeda možda će uistinu začuditi pokojeg suvremenog i privredno-liberalnog njemačkog socijaldemokrata: naime, u Parizu vlada lijeva vlada koja je jako udaljena od liberalnih manifesta a la Schroeder/Blair i unatoč tome postiže privredne uspjehe. Nezaposlenost je u padu otkada je prije dvije godine vlast preuzela lijeva koalicija, sačinjena od socijalista, komunista, zelenih i građanskog pokreta. Međunarodne organizacije, poput Međunarodnog monetarnog fonda, ispravile su naviše prognozu rasta za 2000., na točno tri posto, inflacija zapravo više ne postoji, a strana ulaganja u zemlju dosegnula su dosada nepoznate razmjere. Je li francuska ljevica pronašla dugo traženi treći put između liberalizma, podređenog jedino snagama tržišta, i kolektivističkih sustava? Ne, Pariz se za početak - doduše, začuđujuće pragmatično - prilagodio na svim područjima praksi drugih zemalja. Od lipnja 1997. pokrenut je proces privatizacije tako velikog broja državnih poduzeća kao ni pod kojom od brojnih prijašnjih vlada. Osim toga, sve dok odgovornost za novčanu politiku nije preuzela Europska središnja banka, premijer Lionel Jospin začudio je mnoge svojom novčanom politikom, strogo orijentiranom na stabilnost. Napokon, francuska vlada aktivno promiče osnivanje novih inovativnih poduzeća u sektorima rasta, izbjegavajući - suprotno svim iskustvima - izravan utjecaj na velike bitke privatnih poduzeća za međusobno preuzimanje u sferi bankarstva i petrokemije. Sve to toliko sliči politici drugih zemalja da ne može pružiti dovoljno gradiva za objašnjenje uspjeha. Pripomogla je i dobra privredna konjunktura u zemlji koja manje od Njemačke ovisi o azijskim i istočnoeuropskim tržištima. Jospin je iskoristio dinamiku uvriježenih tržišta francuske privrede, ojačao kupovnu moć sloja čiji su prihodi niski i proglasio prioritetom otvaranje novih radnih mjesta. Tome je dodao i sporne državne mjere za pronalaženje zaposlenja i program za integraciju socijalno deklasiranih slojeva, kao i program za zapošljavanje mladih i državni propis o skraćenju radog vremena. Koliko god te mjere izazivale pomake na tržištu rada i opteretile blagajne poduzeća i države - postigle su ciljani kratkoročni psihološki učinak. Nakon godina pada Francuzi pokazuju vjeru u budućnost i troše kao što već dugo nisu trošili. Stanovništvo ima osjećaj da vlada vodi računa o njegovim brigama. Jospin izvlači iz tog osjećaja korist u obliku najboljih rezultata u anketama. No, Francuzi su hiroviti u razdiobi svoje naklonosti a Jospin, koji se po svemu sudeći nakon 2002. namjerava kandidirati za predsjedničku dužnost, mora biti oprezan. Njegove mjere donijele su, doduše, uspjeh na kratki rok, ali Francuska se na srednji i dulji rok također suočava s velikim izazovima. Sve viša starosna dob stanovništva uvjetuje potrebu za reformama sustava privatnog i državnog mirovinskog osiguranja, na kojima se nasukao već njegov prethodnik Alain Juppe, a Jospin ih je odgodio baš kao i reformu sustava socijalnog osiguranja. Šef središnje banke Jean-Claude Trichet i mnogi drugi stručnjaci za proračun kritiziraju nedovoljno smanjenje za europske prilike jako visokog proračunskog deficita - što je zapravo trebalo biti učinjeno u fazi povoljne konjunkture. Čak je i ministar gospodarstva i financija Dominique Strauss-Kahn zabrinut zbog postojanog zadržavanja tereta poreznih obveza i izdvajanja Francuza na samom europskom vrhu. Znatno smanjenje poreza na prihod, koje Strauss-Kahn priželjkuje - kao 'signal prosječnom zaposleniku' - također je odgođeno. Jospin ne može ispuniti sve želje. Povremeno nalikuje na akrobatu koji mora balansirati između zahtjeva vlastite stranke i komunista za pojačanim intervencijama države, s jedne, i politike koja će stabilnim financijama otvarati manevarski prostor i pružiti poduzećima optimalne uvjete za ekspanziju na svjetskim tržištima, s druge strane. Ni čelnik francuske vlade neće moći zaobići bolne poteze. Uspjeh njegova modela, koji Lafontaine toliko hvali, ne ovisi samo o dugotrajnom psihološki stimulativnom učinku njegove politike - naime, važnu ulogu imat će i konjunktura na međunarodnoj razini. U slučaju pada visokih stopa rasta sukobit će se težnja smanjenju zaduženja, predviđena stabilizacijskim sporazumom, s jedne i težnja smanjenju poreza i djelatna politika zapošljavanja s druge strane", smatra Gerhard Blaeske.