US 30. VIII. IHT JELJCIN UVODNIK

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 30. VIII. 1999. Ruski problem "Pokušajima da se utječe na političku ili gospodarsku promjenu u tuđoj zemlji prišiva se predvidljivi obrazac. Tko god želi utjecati - bilo da se radi o Sjedinjenim Državama, MMF-u ili Svjetskoj banci - nudi koristi u zamjenu za obećanje reforma. Te reforme, koje nailaze na unutarnje protivljenje, zatim se provode tek djelomično. U tom trenutku, oni koji žele utjecati moraju odlučiti je li to djelomično postignuće, zajedno s nadom u nastavak reforma, opravdava raspodjelu prije spomenutih koristi, uz popratnu štetu za buduću vjerodostojnost. To je dvojba s kojom su se zagovornici slobodnoga tržišta suočili u Indoneziji, Egiptu, Ukrajini i Rusiji. Ovaj posljednji slučaj sada se pojavljuje kao pitanje u američkoj predsjedničkoj kampanji", stoji u uvodniku koji list prenosi iz 'The Washington Posta'. "Dilema je u Rusiji posebno osjetljiva jer Rusija je demokracija. Iako je predsjednik Jeljin mogao obećati reforme, on većinu njih nije mogao provesti bez potpore Dume - koja je uglavnom žarko željela neuspjeh reforma i Jeljcina. Osim toga, ruski nuklearni arsenal i sama veličina zemlje držali su ruske dužnosnike u uvjerenju da neće biti napušteni, bez obzira na to koliko će obećanja prekršiti. Da stvari budu još zamršenije, količine koje su zapadne vlade bile spremne ponuditi, iako velike, nisu bile dovoljno velike da budu presudne u ruskoj političkoj raspravi. Rezultat su bila mnoga prekršena obećanja. Vlada predsjednika Clintona svejedno je stalno poticala MMF da nastavi dijeliti zajmove. Potpredsjednik Al Gore, koji se redovito sastajao s bivšim premijerom Rusije Viktorom Černomirdinom, posebno je povezan s tom politikom. S novim tvrdnjama o ruskoj korupciji i gotovo svakodnevnom otjecanju kapitala, Goreovi se takmaci pitaju što je on znao, kad je to znao - i zašto nije znao više. (...) Ono što je već neko vrijeme poznato, visok je stupanj korupcije u Jeljcinovoj kliki. U zamjenu za političku potporu, Jeljcinov je poredak privilegiranim industrijalcima omogućavao vlasništvo nad golemim zalihama ruskih prirodnih resursa. Američka vlada nije mnogo prigovarala. Je li to bila pogrješka? Je li se Gore trebao revnije žaliti na korupciju na svojim sastancima s premijerom? Je li trebao pritisnuti MMF da se povuče? To su poštena pitanja, i za Goreove takmace u kampanji i nesumnjivo za buduće povjesničare. No ti će povjesničari primjetiti da Rusija ni u jednom trenutku nije očigledno odbacila reforme. Tijekom ovog desetljeća, ona je napredovala u nekim smjerovima, vraćala se na staro u drugima, potvrđivala obećanja koja su se u nekim slučajevima ispunjavala a u drugima napuštala. Povjesničari će također morati procijeniti tvrdnju nekih kritika da je najveći američki grijeh, počevši od predsjednika Busha i poslije, u Clintonovoj vladi, bilo što se nudilo premalo, a ne previše pomoći. (...)"