US-25.IX.-IHT-MULTIETNIČKO RJEŠENJE

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 25. IX. 1999. Svijet ne treba odustati od multietničkoga rješenja "To što se neki ljudi ponovno okreću podjeli, homogenizaciji i separaciji etničkih skupina, kao lijeku za ono što muči Balkan i razna druga multietnička mjesta, znak je nestrpljenja prerušen u povijesni realizam. Potpora uspostavljanju jedinstvene države, kao što se traži u četiri godine starim Daytonskim sporazumima o Bosni i u mandatu novih mirovnjaka na Kosovu, uočljivo opada. Za loših dana, dok nailazimo na izljeve bosanskih etničkih nepopustljivosti i prijetećih napetosti između etničkih Albanaca i Srba na Kosovu, jedinstvena se država može činiti dugim putem nikamo. Nevolja je u tome što alternativni model budućnosti stare Jugoslavije, model etničke podjele, nudi kratak put nikamo. Problem je kako s točke A, sadašnjega stanja napetosti i nezadovoljstva, doći do točke B, cilja separacije, prividno izbavljujuće, ili koja bi barem ograničila štete. Kako možete uvjeriti onoga tko stanuje u nekoj kući da sa svojom obitelji, traktorom i kozom, napuste svoj dom, koji je stvaran i materijalan, radi nečije tuđe kuće, koja je također nastanjena, i koja nije ništa manje stvarna i materijalna svojim ukućanima? (...) Život u kući, zajednici, dolini i zemlji po vlastitom izboru: to je ono za što se općenito ljudi bore, to je ono što se u mnogim vremenima i mjestima smatralo opravdanim stvarima za koje se vrijedi boriti. Nije da i najpragmatičniji među nama nemaju svoje trenutke maštanja i snova kad zamišljamo brz, djelotvoran i bezbolan premještaj stanovništava, čarobnu novu podjelu karata koje ostavlja uredno složene hrpe podijeljenih etniciteta. Malobrojni među nama mogu lako prihvatiti grubu istinu da bi stvaran rezultat bio nadomještanje jednog 'etničkog čišćenja' drugim. (...) Sirovi osjećaji koji su izbili i pojačali se procesom iskorijenjivanja proizveli su odvajanje ne samo od starog doma i zajednice nego i od običajnih stega i ljudskih vrijednosti koje ljudi drže zajedno u mirnim okolnostima. Međutim, jednom kada se razbije okvir običaja, kao što možemo vidjeti u mnogim jugoslavenskim prostorima, agresija susjeda protiv susjeda postaje uobičajena, postiđujuće civilizirane ljude. Katkad se kaže da je poštivanje različitosti i osjećaj za heterogenost zajednice neprirodan i umjetan ili barem plitkih korijena te da je prirodno stanje stvari organiziranje društva na, pretpostavlja se, dubljim vezama krvi, srodstva i etniciteta. No svatko od nas, listajući svoje sjećanje, može naći primjere multietničke povijesne dugovječnosti i širokoga međusobnog miješanja preko nacionalnih i društvenih crta. (...) Radi toga ja držim da je obnova međuetničkog konsenzusa u napetim situacijama teška ali ostvariva. Pogotovo je to tako u okolnostima gdje vanjska sila može poslužiti kao jamac određenog minimuma civiliziranosti. Takva nazočnost potiče ljude da postanu svjesniji opasnosti bezobzirnog osvajanja vlasti i svjesniji mogućnosti i probitaka življenja s drugima", piše Stephen S. Rosenfeld.