IT-ID-nemiri-vjere-kriza IT-8.IX.-AVVENIRE- TIMOR ITALIJAAVVENIRE8. IX. 1999.Gdje se islam odlučio za oštru igru"Na Bliskom istoku, Balkanu ili Kavkazu. Radi Irana ili Pakistana. Duž puteva imigracije, zakonite ili nezakonite, od
Afrike do Etiopije. Više ili manje posvuda najavljivan je jasan, oštar sukob između islama u ekspanziji i drugih vjera, posvuda osim tamo gdje je to bilo opravdano očekivati, u najmuslimanskijoj zemlji svijeta: Indoneziji (200 milijuna stanovnika, 85 posto islamske vjere), i njezinu dodatku, Istočnom Timoru (istočni dio jednog od 17.000 otoka indonezijskog arhipelaga), 850.000 stanovnika, 90 posto katolika.O dugom sporu o Timoru (kojega je Indonezija okupirala 1975., što je čin koji međunarodna zajednica nikada nije priznala), o sustavnoj represiji nad stanovništvom, o konačno održanom referendumu o neovisnosti, na kojemu je postignuta pobjeda velikom većinom, a koji se ovih dana poništava oružjem i pokoljima, čitatelji 'Avvenirea' već znaju sve. Treba razmisliti o razlozima koji ovaj pokolj čine znakovitim.Eto ih: prvi, ponavljanje. Sve od neovisnosti (1949.) indonezijski
ITALIJA
AVVENIRE
8. IX. 1999.
Gdje se islam odlučio za oštru igru
"Na Bliskom istoku, Balkanu ili Kavkazu. Radi Irana ili Pakistana.
Duž puteva imigracije, zakonite ili nezakonite, od Afrike do
Etiopije. Više ili manje posvuda najavljivan je jasan, oštar sukob
između islama u ekspanziji i drugih vjera, posvuda osim tamo gdje je
to bilo opravdano očekivati, u najmuslimanskijoj zemlji svijeta:
Indoneziji (200 milijuna stanovnika, 85 posto islamske vjere), i
njezinu dodatku, Istočnom Timoru (istočni dio jednog od 17.000
otoka indonezijskog arhipelaga), 850.000 stanovnika, 90 posto
katolika.
O dugom sporu o Timoru (kojega je Indonezija okupirala 1975., što je
čin koji međunarodna zajednica nikada nije priznala), o sustavnoj
represiji nad stanovništvom, o konačno održanom referendumu o
neovisnosti, na kojemu je postignuta pobjeda velikom većinom, a
koji se ovih dana poništava oružjem i pokoljima, čitatelji
'Avvenirea' već znaju sve. Treba razmisliti o razlozima koji ovaj
pokolj čine znakovitim.
Eto ih: prvi, ponavljanje. Sve od neovisnosti (1949.) indonezijski
režim održao se nizom promjena unutar vojne hijerarhije (Suharto je
zamijenio Sukarna, general Wiranto organizirao je pad Suharta i
uspon Habibija) i neprestanim nizom 'čistki' u kojima su se stalno
miješali politika, narodnost i vjera: protiv komunista 1965., s
pola milijuna mrtvih, protiv timorskih katolika, protiv katolika u
svibnju 1998., protiv Kineza (označenih izdajnicima domovine i
izvoznicima valute usred gospodarske krize) početkom 1999..
Komunista više nema, Kinezi su masovno otišli. Ostaju samo
katolici. Izloženi jer su malobrojni ali angažirani, vjerni jednoj
mjesnoj crkvi, aktivnoj i na društvenom području. Fatalno je što se
režim u teškoćama na kraju obrušava na 'druge'.
Drugi razlog: slabljenje Pancsille. Tako se zove temeljni zakon
države, koji pokušava ujediniti sve stanovništvo Indonezije pod
znakom nacionalizma i vjerske tolerancije. Pancsilla je
funkcionirala desetljećima, no već neko vrijeme pokazuje bore i sve
očitije napukline. Tradicionalnom protivljenju širokih slojeva
društva i islamske elite (nikada zadovoljne time što je islam kao
nacionalnu vjeru morala žrtvovati idealu laičke države), pridodao
se i utjecaj nedavne gospodarske krize.(...) U očima mnogih
muslimana, na žalost, kršćanstvo i modernizacija su djeca istog
Zapada; griješe, ali neće im to biti lako objasniti.
Treći razlog: gospodarska kriza. (...) U ovom dijelu Azije plaće su
pale 40 do 60 posto, gotovo 145 milijuna osoba izgubilo je posao,
smanjena su sredstva za obrazovanje i zdravstvenu pomoć. Islam, i u
najradikalnijem i najekstremnijem obliku, očajnima nudi mogućnost
samopoštovanja, osjećaj ponosa.
Sadašnje žurno stanje, međutim, je drugo: izbjeći genocid, spasiti
katolike Istočnog Timora od previše predvidljiva pokolja. Neka za
ovo žurno stanje, i radi nekih od spomenutih razloga, Zapad preuzme
odgovornosti koje mu pripadaju. SAD imaju moć na Pacifiku,
Australija se ponovno naoružala, Portugal traži Timor. Za sada je
više od njih (i UN-a) sam napravio monsinjor Ximenes Belo", piše
Fulvio Scaglione.