IT-8.IX.-AVVENIRE- TIMOR

ITALIJA AVVENIRE 8. IX. 1999. Gdje se islam odlučio za oštru igru "Na Bliskom istoku, Balkanu ili Kavkazu. Radi Irana ili Pakistana. Duž puteva imigracije, zakonite ili nezakonite, od Afrike do Etiopije. Više ili manje posvuda najavljivan je jasan, oštar sukob između islama u ekspanziji i drugih vjera, posvuda osim tamo gdje je to bilo opravdano očekivati, u najmuslimanskijoj zemlji svijeta: Indoneziji (200 milijuna stanovnika, 85 posto islamske vjere), i njezinu dodatku, Istočnom Timoru (istočni dio jednog od 17.000 otoka indonezijskog arhipelaga), 850.000 stanovnika, 90 posto katolika. O dugom sporu o Timoru (kojega je Indonezija okupirala 1975., što je čin koji međunarodna zajednica nikada nije priznala), o sustavnoj represiji nad stanovništvom, o konačno održanom referendumu o neovisnosti, na kojemu je postignuta pobjeda velikom većinom, a koji se ovih dana poništava oružjem i pokoljima, čitatelji 'Avvenirea' već znaju sve. Treba razmisliti o razlozima koji ovaj pokolj čine znakovitim. Eto ih: prvi, ponavljanje. Sve od neovisnosti (1949.) indonezijski režim održao se nizom promjena unutar vojne hijerarhije (Suharto je zamijenio Sukarna, general Wiranto organizirao je pad Suharta i uspon Habibija) i neprestanim nizom 'čistki' u kojima su se stalno miješali politika, narodnost i vjera: protiv komunista 1965., s pola milijuna mrtvih, protiv timorskih katolika, protiv katolika u svibnju 1998., protiv Kineza (označenih izdajnicima domovine i izvoznicima valute usred gospodarske krize) početkom 1999.. Komunista više nema, Kinezi su masovno otišli. Ostaju samo katolici. Izloženi jer su malobrojni ali angažirani, vjerni jednoj mjesnoj crkvi, aktivnoj i na društvenom području. Fatalno je što se režim u teškoćama na kraju obrušava na 'druge'. Drugi razlog: slabljenje Pancsille. Tako se zove temeljni zakon države, koji pokušava ujediniti sve stanovništvo Indonezije pod znakom nacionalizma i vjerske tolerancije. Pancsilla je funkcionirala desetljećima, no već neko vrijeme pokazuje bore i sve očitije napukline. Tradicionalnom protivljenju širokih slojeva društva i islamske elite (nikada zadovoljne time što je islam kao nacionalnu vjeru morala žrtvovati idealu laičke države), pridodao se i utjecaj nedavne gospodarske krize.(...) U očima mnogih muslimana, na žalost, kršćanstvo i modernizacija su djeca istog Zapada; griješe, ali neće im to biti lako objasniti. Treći razlog: gospodarska kriza. (...) U ovom dijelu Azije plaće su pale 40 do 60 posto, gotovo 145 milijuna osoba izgubilo je posao, smanjena su sredstva za obrazovanje i zdravstvenu pomoć. Islam, i u najradikalnijem i najekstremnijem obliku, očajnima nudi mogućnost samopoštovanja, osjećaj ponosa. Sadašnje žurno stanje, međutim, je drugo: izbjeći genocid, spasiti katolike Istočnog Timora od previše predvidljiva pokolja. Neka za ovo žurno stanje, i radi nekih od spomenutih razloga, Zapad preuzme odgovornosti koje mu pripadaju. SAD imaju moć na Pacifiku, Australija se ponovno naoružala, Portugal traži Timor. Za sada je više od njih (i UN-a) sam napravio monsinjor Ximenes Belo", piše Fulvio Scaglione.