US 20. IX.IHT UN IZGRADNJA NACIJE

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 20. IX. 1999. UN-u su potrebne reforme "Dok se provode pokušaji da se zajamči neovisnost Istočnoga Timora, autonomija na Kosovu i održiv mir u Bosni, mnogi su izrazili svoje razočaranje sporim razmještanjem UN-ova osoblja i mirotvoraca, i dvoličnošću o pitanju granica institucijske moći i ovlasti. No stvarno je pitanje je li UN dorastao novom izazovu tih sukoba u razdoblju poslije hladnog rata - izazovu izgradnje novih nacija", pišu Robert DeVecchi i Arthur C. Helton, članovi Vijeća za odnose s inozemstvom. "Ozbiljni problemi nisu nepoznati UN-u. Više od 22 godine nas dvojica - jedan kao predsjednik Međunarodnoga povjerenstva za spas i drugi kao međunarodni odvjetnik - često smo se divili UN-ovoj reakciji u ratovima i humanitarnim katastrofama u svijetu, od Kambodže do Dilija. Želi li se svijet boriti protiv takvih strahota i slijediti pedesetogodišnji cilj univerzalnih ljudskih prava, a u taj cilj nas dvojica snažno vjerujemo, pojedinačne države moraju uložiti svoju vjeru i financijsku potporu u organizaciju koja će istisnuti njihovo strateško koristoljublje. Protivnici UN-a, koji dugo tvrde da on ne bi smio djelovati kao svjetska vlada, prigovarat će. No, iako nije savršen, UN je jedini globalni mehanizam djelotvorne suradnje u okolnostima u kojima su države nespremne ili neprikladne da samostalno djeluju. Danas se od UN-a očekuje mnogo više nego da jednostavno predstavlja odbojnik između bivših protivnika. Nova je misija najčešće promicati dužnosti država. Ako je budućnost UN-a da bude graditelj novih država ili organizacija zadužena za popravljanje neuspjelih, potrebno mu je osigurati bolja oruđa za rad. Zasad su ozbiljan problem birokratski nedostaci UN-ova sustava i nedostatak političke i financijske predanosti zemalja članica. Sjedinjene Države više ne bi smjele odugovlačiti s isplatom 1,3 milijarde dolara pristojba koje duguju. Prije kraja hladnoga rata, mirovne operacije odnosile su se prvenstveno na sukobe između država. Posljednjih godina, te su se operacije morale baviti sukobima unutar država. Ti novi oblici unutarnjeg sukoba ističu neprikladnost tradicionalnih metoda mirotvorstva i izazov pred kojim se međunarodna zajednica nalazi - da stvori nove i djelotvornije metode uspostave trajne stabilnosti. Kao odgovor na te nove političke činjenice, mirotvorstvo ubrzano raste po veličini i dosegu. Prije 1988. imali smo 13 UN-ovih mirovnih operacija, poslije 1988. bilo ih je 36. Zajedno s novom UN- ovom misijom u Istočnom Timoru, sada ih ima 17. U siječnju 1988. razmješteno je bilo oko 11.000 mirotvoraca. Početkom devedesetih ta je brojka iznosila 80.000, s godišnjim troškovima u iznosu od više od 3 milijarde dolara. Obrazac tradicionalnih mirovnih operacija pružile su UN-ove snage osnovane 1956. za ublažavanje posljedica Sueske krize. Taj je obrazac zahtijevao pristanak sukobljenih strana i bio je namijenjen rješavanju razmirica između država. (...) Od kraja osamdesetih, međutim, mirovne operacije poprimile su političke, društvene i gospodarske sastavnice koje zahtijevaju stručnjake za pružanje pomoći i civilne stručnjake. One su oblikovane ne samo za nadgledanje provedbe sveobuhvatnih mirovnih dogovora već i za uvođenje trajnih demokratskih političkih sustava. Iako razoružanje, razvojačenje i nadgledanje prestanka vatre ostaju važne sastojnice, operacije sada moraju uključivati promicanje političke pomirbe, obnovu i izgradnju civilnog društva. Nedavni mirovni pokušaji, poput onih na Kosovu i u Bosni, uključuju pružanje masovne humanitarne pomoći, nadgledanje poštivanja ljudskih prava, uvježbavanje policije, uspostavu sudskog sustava, provođenje izbora i nadgledanje povratka izbjeglica. Te nove dužnosti potakle su raspravu o reformi UN-a, ali su donijele samo skromne birokratske promjene. Od 1992., nakon krize kurdskih izbjeglica iz Iraka, UN pokušava poboljšati svoju sposobnost reagiranja na humanitarne krize. Prvi potez UN-a bio je stvoriti Odjel za humanitarne poslove unutar Tajništva, s ciljem koordiniranja alokacije dužnosti između različitih UN-ovih agencija. Taj je pokušaj napušten pet godina kasnije kad je uloga odjela smanjena na savjetodavnu. Pod nazivom UN-ov Ured za koordinaciju humanitarnih poslova, sada njime upravlja jedan od najuglednijih viših dužnosnika UN-a. No Ured nije kadar ispuniti nove operativne dužnosti povezane s izgradnjom nacije. Danas su naša očekivanja u području međunarodne akcije, kao odgovora na humanitarne katastrofe, veća. Kosovo i Istočni Timor samo su najnovije u nizu kriza ovoga desetljeća - u sjevernom Iraku, Haitiju, Somaliji, Ruandi i Bosni - koje sugeriraju da velika kršenja ljudskih prava, genocid i tlačenje opravdavaju neki oblik međunarodne intervencije. Sljedeće će desetljeće najvjerojatnije donijeti buduće nemire i krizna stanja. Bez obzira je li opremljen da preuzme tu dužnost, UN se sad bavi izgradnjom nacije. Naravno, tradicionalno mirotvorstvo ostat će važan element u tim pokušajima. No vrijeme je za radikalno promišljanje. Potrebu za nazočnošću trajnih UN-ovih snaga koje se mogu brzo razmjestiti slikovito prikazuje kriza u Istočnom Timoru. Zavlačenje u okupljanju međunarodnih policijskih snaga na Kosovu otrežnjavajući je podsjetnik na potrebu jamčenja sigurnosti nakon sukoba. Iako postoji ekspertiza za uspostavu sudskih sustava i civilnih uprava, koje su temelji demokratskih zemalja, ona unutar UN-ova sustava nije dobro koordinirana. Potreban je sveobuhvatni institucijski okvir da se ta ekspertiza uvede i primijeni. Potrebno je brzo prevladati ustrojne i birokratske zapreke. Trenutno se 35 milijuna ljudi nalazi u 22 humanitarne krize u svijetu. Te situacije uključuju etničke sukobe, kršenja ljudskih prava, prisilne migracije, političku nestabilnost i nezadovoljene humanitarne potrebe. Veličina, trajanje i ritam tih kriza, kao i komplikacije povezane s reagiranjem na njih, i dalje će biti izazov i problem za međunarodnu zajednicu. Da bi UN nastavio igrati prijeko potrebnu ulogu, što od njega očekujemo, on mora provesti osnovne reforme i dobiti snažniju predanost svojih zemalja članica."