US-YU-ENKLAVE-Organizacije/savezi-Vojna industrija-Obrana US 18. IX. WP KOSOVO SJEDINJENE DRŽAVETHE WASHINGTON POST18. IX. 1999.Za iscrpljene Srbe život s Albancima možda znači razdvojenost"Tri mjeseca nakon rata na Kosovu, preostali
Srbi žive u enklavama koje sve više sliče getima", piše Daniel Williams."Srbi su oprezni i sumnjičavi. Smatraju da rijeka neprijateljskih Albanaca namjerava napasti njihova slabašna utočišta. Ogorčeni muškarci, neki od njih veterani kosovskog sukoba, sjede u kafićima sumnjičavo promatrajući prolaznike. Albanci ulaze na vlastiti rizik.Izvan srpskih enklava, OVK, koji se tijekom 16-mjesečnoga rata za neovisnost borio protiv jugoslavenskih i srpskih sigurnosnih snaga, zapravo upravlja pokrajinom kao odvojena oružana sila uz mirotvorce pod vodstvom NATO-a i UN-a. Iako bi se se OVK trebao razvojačiti do nedjelje, njegovi vođe nastoje doći do vlasti na Kosovu svojim političkim i policijskim uključenjem i kvazivojnim sudjelovanjem u civilnoj obrambenoj brigadi.Na Kosovu je svaki susret Srba i Albanaca, žrtava okrutnih progona koje su provodile beogradske sigurnosne snage, potencijalno eksplozivan. U istočnom su Kosovu srpska i albanska sela doslovno
SJEDINJENE DRŽAVE
THE WASHINGTON POST
18. IX. 1999.
Za iscrpljene Srbe život s Albancima možda znači razdvojenost
"Tri mjeseca nakon rata na Kosovu, preostali Srbi žive u enklavama
koje sve više sliče getima", piše Daniel Williams.
"Srbi su oprezni i sumnjičavi. Smatraju da rijeka neprijateljskih
Albanaca namjerava napasti njihova slabašna utočišta. Ogorčeni
muškarci, neki od njih veterani kosovskog sukoba, sjede u kafićima
sumnjičavo promatrajući prolaznike. Albanci ulaze na vlastiti
rizik.
Izvan srpskih enklava, OVK, koji se tijekom 16-mjesečnoga rata za
neovisnost borio protiv jugoslavenskih i srpskih sigurnosnih
snaga, zapravo upravlja pokrajinom kao odvojena oružana sila uz
mirotvorce pod vodstvom NATO-a i UN-a. Iako bi se se OVK trebao
razvojačiti do nedjelje, njegovi vođe nastoje doći do vlasti na
Kosovu svojim političkim i policijskim uključenjem i kvazivojnim
sudjelovanjem u civilnoj obrambenoj brigadi.
Na Kosovu je svaki susret Srba i Albanaca, žrtava okrutnih progona
koje su provodile beogradske sigurnosne snage, potencijalno
eksplozivan. U istočnom su Kosovu srpska i albanska sela doslovno
zaraćena. Pucnjava iz automobila, što čine i Srbi i Albanci,
uobičajena je. Otmice čine kretanje cestama pogibeljnima, posebno
za Srbe.
Takvo stanje ugrožava utvrđeni zapadni cilj uspostave
multietničkoga društva na Kosovu, pa čak i održivost misije pod
vodstvom NATO-a, koja je u srpsku pokrajinu ušla u lipnju nakon 78
dana bombardiranja. Činjenica je da mir prevladava samo u
područjima gdje su Srbi i Albanci u cijelosti odvojeni.
Zbog toga su neki Srbi sugerirali da je odvajanje, barem u
predvidljivoj budućnosti, jedini način da te dvije skupine zajedno
žive na Kosovu. 'Zašto pokušati primijeniti zamisao o snošljivosti
na ljude koji su netolerantni?', kaže Dušan Bataković, beogradski
politički aktivist, koji je predložio stvaranje pet samostalnih
srpskih distrikta na temelju postojećega etničkog sastava.
Sjedinjene Države i NATO odbacili su zamisao jer bi ona zapravo
zapečatila podjelu pokrajine. Albanski i srpski nacionalisti
također su se usprotivili prijedlogu jer svaka skupina želi čitav
teritorij - etnički Albanci žele neovisno Kosovo; Srbi žele Kosovo
u sklopu Jugoslavije.
Svejedno, Kosovo je već podijeljeno duž etničkih linija. (...) U
sjevernom gradu Kosovskoj Mitrovici, strah i neprijateljstvo
proizveli su opasno stanje. Srbi su blokirali most preko rijeke
Ibar, koji dijeli grad napola. Jedan je dio gotovo posve srpski,
drugi albanski. Pokušaji srditih albanskih mladića da osvoje
srpsku enklavu prošloga su tjedna izazvali nasilje, treći put otkad
su mirotvorci NATO-a zauzeli Mitrovicu u lipnju. Bacanje kamenja i
topovska paljba ozlijedili su desetke ljudi obiju etničkih
skupina, a francuski vojnici koji su ophodili obale pogođeni su
kamenjem i šrapnelima granata. (...)
Mitrovica, sumoran, sivi rudarski i industrijski grad, postao je
simbol srpskoga otpora. Iz straha od sukoba, NATO je tolerirao
podjelu grada. Francuski vojnici povremeno prate Albance u taj dio
kako bi pregledali domove koje su napustili kad su tijekom rata
morali pobjeći.
U kavani Dolce Vita, na srpskoj strani mosta, muškarci, koji imaju
vremena napretek, provode dane ispijajući pivo i gledajući preko
rijeke. O Albancima pričaju kao o 'hordama'. (...)'NATO želi da
budemo poput američkih Indijanaca u rezervatima', kaže jedan od
njih. (...)
Najbespomoćniji srpski geto vjerojatno je u Orahovcu, gradu u
jugozapadnom Kosovu u kojem prevladaju Albanci koji su za vrijeme
rata bili prognani u Albaniju. Ostalo je oko 3.000 Srba, jer su
njihovi putovi za bijeg prolazili kroz albanske gradove i sela, a
strahovali su od bijesa povratnika.
Sada su oni još odsječeniji od svijeta zbog albanskoga prosvjeda
protiv odluke NATO-a da pošalje ruske mirotvorce koji bi pružili
zaštitu Srbima u Orahovcu. OVK, koji Ruse optužuje da su prosrpski
orijentirani, blokirao je dva ulaza u grad kamionima, traktorima i
bodljikavom žicom. Outsideri moraju ići zaobilaznim putem, oko
kilometar i pol, a ulaze nakon što im OVK pregleda dokumente. OVK je
odbio opetovane zahtjeve NATO-a da ukloni blokadu. (...)"