IT-18. IX.-REPUBBLICA- KORUŠKA I HAIDER

ITALIJA LA REPUBBLICA 18. IX. 1999. Koruška, nova desnica populista Haidera "Ma kakve gomile iz nacističkih pivnica. Skupovi austrijske desnice danas se održavaju uz plišane medvjediće i medovinu, miriše na Sachertorte i odzvanjaju preljubaznim 'Entshculdigen', oprostite. Kako bi se shvatilo kome naginju savezni izbori 3. listopada, treba doći u Korušku, na periferiju Alpa, u jedinu pokrajinu gdje vlada populistička desnica, putovati ovom pomalo slovenskom, pomalo seljačkom Austrijom gdje vlada jedno 'strašilo' zvano Jorg Haider. (...) Tražiš Adolfova unuka, no na skupovima se tragovi staroga ksenofobičnog vuka, koji uznemiruje pola Europe, pozorno prikrivaju. (...) Podalpska masa plješće, djevojke u minisuknjama dijele čokoladna srca, plavi mladići paze na djecu. Ova uredna i ekstatična masa, dijete nekog manje važnog svijeta, minisuknje i torta od meda, kažu samo to da sudbina socijaldemokratske Austrije ovisi o jednoj Desnoj 'anomaliji' zvanoj Koruška. Također ti kažu da ova Europa Ljevica mora računati na mnoge 'anomalije' poput Bavarske ili švicarskih provincija, ili sa Savojom, ili Lombardijom i Venetom. Daje ti na znanje da će se Rim, Berlin, Pariz, i Beč morati suočiti s nezadovoljstvima mnogih 'periferija', i da su te periferije okupljene oko jednog velikog središta koje se zove Alpe, katoličke i konzervativne utvrde Kontinenta. Koruška je samo seizmograf te utvrde koja istodobno između rijeka Po i Dunava okuplja najveće industrijsko i poljoprivredno bogatstvo Europske unije, a koja je na političkom planu jedna lava Heimata i malih domovina, anticentralizama, kantonalnih ljutnja, legizama i etničkih regionalizama čije mrmljanje promiče pozornosti prijestolnica koje su oglušile zbog euro bubnja. (...) Poput svih popoulista, Haider ne odgovara na probleme nego na strahove. A strahova ovdje nalazi koliko hoće. Austrijanci nemaju samo zajedničke fobije: ilegalni useljenici, porezi, komunisti koji jedu djecu. Imaju i onih posebnih. Za razliku od Nijemaca, nisu se obračunali s krivnjama nacizma. Prave se da su ga pretrpjeli, izokreću karte povijesti, misle da je Hitler Nijemac, a Beethoven Austrijanac. Posebno se Koruška pravi da nema veze s time, nakon što je 1938. bila 'regija koja se najviše oduševila njemačkom aneksijom'. Kao što podsjeća Florian Kronbichler iz južnotirolskog tjednika 'FF', postoji 'blok pamćenja', potican državnim interesom u vrijeme hladnoga rata koji je spriječio rađanje denacifikacije. No ima i drugih stvari. Koruška je jedino mjesto u Europi gdje riječ 'Sloboda', na koju se poziva Haiderova stranka, ne znači oslobođenje od nacizma. Ovdje ima drugi smisao: etnički. 1921. pola je pokrajine moralo uzeti oružje kako je ne bi priključila Jugoslavija. Od tada je to za čovjeka iz Koruške 'oslobodilački rat', a ne onaj partizanski dvadeset godina kasnije. U cijeloj Koruškoj postoji samo jedan spomenik Otporu: postavila ga je slovenska manjina, a vlada, premda socijalistička, nikada se nije udostojila da ga posjeti. (...) No Koruška je granični slučaj. Ovdje nisu dovoljna samo zanijekana i podijeljena sjećanja. Tomu se pridodaje jedno druga komplikacija: 'žestoka pripadnost' onih, u prvom redu Slovenaca, koji su bili germanizirani u zamjenu za poboljšanje društvenog položaja. Prepoznaju se po imenima koja su njemačkija od njemačkih, Siegfried, Reinhold, povezanim sa slavenskim prezimenima. Zna se da 'preobraćenici' moraju iskazati veću vjernost od drugih svojoj vjeri, a u našem su slučaju postali supernijemci, čak su se učlanili u hipernacionalistički 'Heimatdienst'. Jedno istraživanje klagenfurstkog sveučilišta pokazuje nevjerojatnu stvar: prije deset godina većina Haiderovih pristaša imala je slovensko prezime. 'Ratne traume, zamršenost identiteta i predrasude', Nijemac Klaus Otto Meier, sada na klagenfurtskom sveučilištu, dokazuje u jednoj knjizi ovog naslova, kako psihologija ima glavnu ulogu u graničnim političkim situacijama. Otuđenja stvaraju nesigurnost, dakle strah, dakle potrebu za neprijateljima i nekim jakim čovjekom koji će se s njima suočiti. Posvuda, kako u Alpama, tako i na Balkanu. Jugoslavenski su psihijatri to savršeno shvatili, i rat pokrenuli upravo u u 'izmiješanim' zemljama, krajinama, starim pograničnim područjima habsburške granice. U Koruškoj, što znači upravo krajina, bio je dovoljan jedan vještac-naučnik da u trenu donese dijagnozu", piše Paolo Rumiz.