NJ 24.VIII.-FAZ-SPORAZUM OPORBE

NJEMAČKA FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG 24. VIII. 1999. Sporazumi za drugu republiku "Veliki je događaj izmijenio politički krajobraz Hrvatske: povezivanje Socijaldemokratske stranke (SDP) i Hrvatske socijal- liberalne stranke (HSLS). Savez je istodobno prirodan i neprirodan. Kad se spajaju dvije najjače oporbene snage, to svjedoči o taktičkoj spretnosti i političkoj volji za promjenu vlasti. Savez je neprirodan jer se obje stranke znatno razlikuju po političkom smjeru - pogotovo što bi Liberalna stranka (LS), stranka lijevog centra, prije pristajala SDP-u. SDP proizišao iz Saveza komunista s predsjednikom Račanom kao i slične stranke u regiji, obraća se sve većem broju socijalno ugroženih. Samo okolnost da je stopa nezaposlenih službeno 18 posto i da već godinama ne pada, SDP-u automatski dovodi sve veći broj birača. Osim toga, SDP iz doba kad je njegova prethodnica sama vladala nasljeđuje široki organizacijski temelj s brojnim mjesnim savezima. Stranačkom šefu Račanu vjerojatno čak koristi što kao govornik i osoba oduševljava otprilike kao predsjednik neke udruge za uzgoj golubova. Račanov opori šarm sindikalističkog svijeta jasno se razlikuje od blještavog i samosvjesnog bizantinizma predsjednika Tuđmana i njegove vladajuće Hrvatske demokratske zajednice (HDZ). Ono domoljublje koje nedostaje SDP-u, unosi HSLS sa svojim starim- novim predsjednikom Budišom. Budiša je već više godina predsjedao stranci, do smjene 1997., i vodio je u smjeru konzervativnog tabora. U HSLS-u je bio pod pritiskom, jer se zbog osobnih ambicija za predsjedničku dužnost približio HDZ-u, budući da je vjerovao kako bez njegove potpore ne može postići svoj životni cilj. Račana i Budišu povezuje to što ne gledaju samo prema gore, na Sabor u zagrebačkom Gornjem gradu, nego i dalje u visinu, gdje stoluje predsjednik države. Bivši predsjednik HSLS-a Gotovac, kojega je njegov suparnik Budiša ubrzo maknuo s vrha stranke, poslije smjene je napustio HSLS i osnovao novu lijevu liberalnu stranku LS. Za LS, kao i za druge manje oporbene stranke, savez SDP-a i HSLS-a iznenađuje, jer su se nadali savezu šestorice protiv svemoćnog HDZ-a. Stoga nisu štedjeli kritike zbog samostalnog poteza SDP-a i HSLS-a. U beskonačnom sporu oko položaja zagrebačkog gradonačelnika, HDZ se rukama i nogama morao braniti protiv saveza svih bitnih oporbenih stranaka - da bi na posljetku ipak zadržao vlast. Kao reakcija na 'brak' SDP-a i HSLS-a, povezali su se LS, Hrvatska seljačka stranka (HSS), Narodna stranka (HNS) i regionalni Istarski demokratski savez (IDS) u tzv. 'porečku skupinu'. Neformalni savez nazvan je po mjestu njihova sastanka, Poreču u Istri, što mnogi promatrači drže nesretnim izborom naziva, jer drže da time liberalno-konzervativni savez koji s IDS-om, koji u Istri ionako pripada odlučujućoj sili, dobiva dodatni 'regionalni premaz', što bi moglo utjecati na njegove izborne izglede u drugim regijama. Slika je upotpunjena konzervativnom strankom prava (HSP) pod političkim fosilom Paragom, koja se može osloniti na relativno stabilno biračko pleme od nekih pet posto birača. Po najnovijim ispitivanjima mišljenja, vidi se začudna prednost saveza SDP-HSLS od 35 do 45 posto glasova, dok bi se za 'porečku skupinu' moglo izjasniti 20 do 25 posto birača. Po sadašnjoj slici raspoloženja, čak bi bilo moguće da HDZ, koji od neovisnosti zemlje 1991. vlada sam, dođe tek na treće mjesto s nekih 20 posto glasova. Jasno je da većina Hrvata daje prednost socijalnim i gospodarskim temama, dok su nacionalne teme poput borbe za državu i neovisnost dospjele u pozadinu. Zbog lošeg raspoloženja prema HDZ-u, za koji očito sve manje ljudi vjeruje da će naći izlaz iz teškoga gospodarskog stanja, Tuđman će po mišljenju promatrača odgoditi izbore za što kasnije. Umjesto u listopadu ove godine dat će najkasniji mogući rok u drugoj polovici siječnja 2000. Neovisni promatrači, poput publicista i prvoga Tuđmanovog savjetnika Slavena Letice, zastupaju mišljenje da je Hrvatska već nepovratno na putu u 'drugu republiku'. 'Postautoritarna era poslije Tuđmana već je započela', kaže Letica. On, osim toga, zastupa stajalište da oporbi neće biti tako teško pobijediti na izborima, teška će biti izborna pobjeda. Ljudima u Hrvatkoj dosta je vladavine HDZ-a, koji je poslije dobivenog rata 1995. s državom postupao kao s privatnom svojinom stranke i njezine klijentele. Nova bi vlada morala odmah programom pokazati izlaze iz gospodarske krize, kako bi opravdala povjerenje birača. Prema tomu, sve upućuje na neku vrstu 'kohabitacije' predsjednika Tuđmana i nove vlade koju bi predvodio SDP ili HSLS. Jer, na idućim parlamentarnim izborima birat će se samo jedan od dva saborska doma u Zagrebu. Manje važnim 'gornjim domom' parlamenta, u kojemu sjede zastupnici županija, dominirat će HDZ do izbora 2001. godine. Mandat predsjednika Tuđmana na posljetku traje do proljeća 2002. tako da se era 'oca neovisnosti' u svakom slučaju još nastavlja. Za daljnji razvoj hrvatske demokracije bit će od presudnoga značenja kako će se ponašati možda pobijeđeni HDZ, a osobito u svojoj vlasti ograničeni predsjednik Tuđman. Da bi ojačao svoj položaj 'oca domovine' svih Hrvata, Tuđman bi čak mogao izići u susret pobjedi oporbe na parlamentarnim izborima. Tada bi mogao pokazati da je predsjednik svih Hrvata, a ne samo onih koji glasuju za njegov HDZ. No, mnogi se boje da se Tuđman više ne želi navikavati na podjelu vlasti" - piše Matthias Rueb.