NJ 6.IX.SZ:SCHROEDEROV SPD GUBI BIRAČE

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 6. IX. 1999. Protuschroederovski izbori "Izbori za zemaljske skupštine opsjedaju SPD kao egipatske pošasti faraona. U ono je vrijeme po Knjizi postanka Bog poslao na Egipćane deset pošasti, uključujući skakavce i veliku tminu. Pošast koja opsjeda Schroederov SPD nema takva mitska obilježja i popraćena je tek strahotama demokracije ali je podjednako djelotvorna: upravo je počela izborima u saveznoj zemlji Saarland i, ponajprije, Brandenburg. U Egiptu su sluge faraona tek nakon treće pošasti počeli govoriti o prstu Božjem a tek nakon osme požalili su se sljedećim riječima: koliko će nam još dugo taj čovjek donositi nesreću? U SPD-u će se početi žaliti na kancelara Schroedera već nakon prve pošasti. Govorit će da je Schroederova politika socijalnog hlađenja stranke prava pošast. Razmjerno prihvatljiv rezultat Klimmtova SPD-a u Saaru bit će istaknut kao dokaz u prilog toj tvrdnji. Klimmt se suprotstavio Schroederu puno jasnije od Stolpea, deklasiranog u Brandenburgu. Dakle, ponovno će se javiti pojačano gunđanje protiv predsjednika i žestoka svađa oko prave orijentacije. Govorit će se i sljedeće: više Klimmta, manje Schroedera! Uspjeh će se vratiti kada SPD počne provoditi ono što njezino ime navješćuje: dakle, socijaldemokratsku politiku. Doduše, katastrofu u Brandenburgu ne treba pripisati samo Schroederu i saveznoj politici. Premijer Manfred Stolpe već se umorio, njegova je politika isprana a njegov zemaljski ogranak stranke omlitavio; Joerg Schoenbohm (CDU) i Lothar Bisky (PDS) vode daleko ofenzivniju i jasniju politiku. Napokon, ulazak desno-ekstremističkog DVU u zemaljsku skupštinu sa sjedištem u Potsdamu pokazuje da je Stolpeova politika bagatelizacije mržnje prema strancima bila opasno pogrešna. I odluka kome će oslabljeni Stolpe sada pružiti ruku - PDS-u ili CDU - bit će od strahovite orijentacijske važnosti. Odlučujuće je bilo i još je uvijek sljedeće: Schroederova politika nije uspjela stvoriti osjećaj sigurnosti, koji su biračice i birači, razočarani Kohlom, potražili kod SPD-a prije godinu dana. Naprotiv, Schroederov SPD nije ublažio već čak i potvrdio strahove od globalizacije, masovne nezaposlenosti, preokreta i ukidanja poznatog svijeta rada. Schroederov SPD klijentela više očigledno ne smatra čak ni strankom manjega zla. SPD nije opravdao povjerenje u socijalnu mjerodavnost socijaldemokracije. Kancelar, koji se inače jako dobro razumije u političku semiotiku, nije znao uputiti signale koji će kod ljudi sačuvati vjeru da je njegova porezna politika i politika štednje donekle ispravna. Stoga je masovni bijeg u krilo SPD-a iz 1998. preusmjeren na polazišnu točku - štoviše, u Schroederovoj eri započeo je i egzodus tradicionalnih socijaldemokratskih birača. Oni smatraju socijaldemokrate novog centra nesocijaldemokratima, koji - poput koalicijskih partnera Kohlove vlade - uzimaju novac od malog čovjeka dok veliki sami odlučuju koliko će dati. Rasprava o porezu na imovinu i nasljedstvo pokazuje u kojoj mjeri takva pitanja muče stranku. Stoga je trend, najavljen već na izborima za Europsku skupštinu, nastavljen posvuda gdje nije uspostavljena drugačija mikroklima (kao što je pokušano u Saarlandu). Schroederov SPD dramatično gubi potporu birača. Točno je da je Willy Brandt također izgubio na prvim izborima za zemaljske skupštine, održanim u početku njegova kancelarskog mandata. To vrijedi i za Helmuta Kohla; pod Kohlovim vodstvom CDU je 1985., nakon katastrofalnih izbornih rezultata u saveznoj zemlji Nordrhein-Westfalen, pao u duboku rupu - ali je mandat Kohlove vlade usprkos tome 1987. potvrđen. Već se tada govorilo da su birači jednostavno postali nepredvidljiviji, nepostojaniji, emocionalniji i manje vezani uz određenu stranku. Dakle, aktualna zbivanja oko SPD-a izgledaju na prvi pogled kao potvrda prirodnog političkog zakona: stranka novog kancelara mora - posebno nakon promjene na vlasti - pretrpjeti određene poraze. No, sada više nije riječ samo o određenim porazima već i o biti: još nikada nije novi kancelar zabilježio tako brz i tako dramatičan gubitak potpore birača kao danas Schroeder. Doduše, nakon svakog političkog zaokreta biračice i birače obuzima kajanje. No, nikada još to kajanje nije bilo tako snažno. Birači SPD-a iz 1998. više ne znaju zašto bi i 1999. glasali za tu stranku. Čovjek koji svoju jakost nije izgradio na svom uporištu u stranci već na svojoj popularnosti među stanovništvom, gubi i tu snagu. Kancelar će reći da će ga ono što ga neće slomiti samo još više ojačati. Reći će da se političko vodstvo sastoji u provedbi nepopularnih mjera. Zahtijevat će odlučnost i tražiti izlaze - a najkasnije nakon eventualog poraza na izborima u saveznoj zemlji Nordrhein-Westfalen postat će aktualna krilatica da nema koristi od odlučnog povlačenja pogrješnih poteza. Dotle će Schroeder i njegov ministar financija već odavno ugrijati ozeble drugove novim porezima na nasljedstvo. To će biti socijalni plan, koji će poduprijeti paket štednje - i koji bi mogao uspostaviti mir u stranci", zaključuje Heribert Prantl.