US 8.IX. NYT ODGOVORNOST MMF U RU

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 8. IX. 1999. Pozivanje MMF-a na odgovornost "Ministar financija Lawrence Summers razborito je pozvao na reviziju MMF-ovih zajmova Rusiji prije nego bude potraćena još veća količina novca. MMF-ovi programi bili su neuspješni - radi se o mješavini nesposobnosti i zanemarivanja prljave korupcije u Rusiji", piše Jeffrey D. Sachs, direktor Centra za međunarodni razvoj u Harvardu i gospodarski savjetnik mnogih zemalja u razvoju. Od prosinca 1991. do siječnja 1994. bio je savjetnik ruske vlade. "Evo nekih pitanja na koja bi ministarstvo financija i kongres trebali imati odgovore prije nego nastavimo s davanjem zajmova. Prvo, zašto je MMF zažmirio na prijelaz naftnih i plinskih kompanija u ruke prisnih prijatelja ruske vlade? Mnogo se pisalo, primjerice, o tome da su veliki udjeli u Gazpromu, ruskom naftnom monopolu, 1994. - 1995. jeftino prepušteni saveznicima Viktora Černomirdina, tadašnjega premijera, uz trošak od milijarda (ili čak desetak milijarda) dolara za rusku vladu. Još su milijarde dolara zapravo bačene u vjetar, pod okom javnosti, godine 1995. u jednako sumnjivim dogovorima o 'zajmovima za udjele', najviše u naftnim kompanijama. Zašto se - u ruskom kao i u američkom tisku - o tim sumnjivim dogovorima nisu pojavili napisi koji bi nekog potaknuli na istragu, dok je MMF izdvajao milijarde dolara za Rusiju i neumjereno hvalio Černomirdina kao prijateljskog partnera u reformi? Drugo, jesu li MMF ili druge agencije razmotrile ostale tvrdnje o korupciji na visokom nivou? Primjerice, Švicarska istražuje optužbe ruskih tužitelja o mogućim nezakonitim isplatama švicarske građevinske kompanije Mabetex dužnosnicima Kremlja, radi dobivanja ugovora s Rusijom. Treće, zašto je MMF posudio 11,2 milijardi dolara Rusiji u srpnju 1998., uoči valutnog sloma zemlje? Dobar dio toga novca završio je u inozemstvu, potraćen u beskorisnoj obrani precijenjene valute. Prema uvjetima toga zajma, ruske pričuve trebale su narasti za nekoliko milijarda dolara. Zapravo, pričuve su izrazito pale, što je odraz velikog otjecanja kapitala. Jesu li zajam zapovijedili visoki ruski insideri? Ili američki ulagači, u želji da izbjegnu gubitke koje bi neizbježna devalvacija donijela? Ili je to jednostavno odraz još jedne krive procjene MMF-a? Četvrto, zašto članice vlade MMF-a nisu pozvale na vanjsku reviziju djelotvornosti programa MMF-a u Rusiji? Na posljetku, MMF je od samog početka svog uključenja 1991. činio velike pogrješke. Razmotrite samo jedan primjer. Bilo je veoma pogrješno odgoditi uvođenje nove ruske valute nakon sloma Sovjetskoga Saveza. Ta je pogrješka odgodila kraj visoke inflacije u Rusiji, što je razljutilo javnost i pridonijelo otpuštanju reformista iz ruske vlade krajem 1992. Davna povijest, čovjek bi mogao reći, osim što je dužnosnik zadužen za MMF-ov ruski program 1992., John Odling-Smee, i danas na tom položaju. Peto, kako se možemo osloniti na organizaciju koja nakon desetljeća stalnih neuspjeha propušta provesti strukturalne promjene? Primjerice, MMF-ov izvršni odbor navodno je pas čuvar agencije, no dokumentima ga opskrbljuje upravo MMF-ovo osoblje, pa stoga raspolaže nepotpunim informacijama. MMF, naravno, želi ograničiti svaku reviziju na usko pitanje: je li ruska središnja banka zlorabila njihov novac? Dužnosnici kažu da istraga koju je MMF započeo u ponedjeljak nije povezana s tvrdnjama da su Rusi nezakonito skrenuli MMF-ov novac u Bank of New York. Ministarstvo financija i Kongres trebali bi ustrajati na mnogo široj reviziji. MMF-ovi su programi propali - uz golem trošak za ruski narod i, konačno, za globalnu sigurnost. Mnoge vrste inozemnih ustanova koje djeluju u Rusiji suočile su se s pitanjem korupcije. Godine 1995., više od godinu dana nakon što sam dao ostavku na mjesto ruskog savjetnika, postao sam direktor sveučilišnog programa koji je uključivao desetke inozemnih savjetodavnih aktivnosti, uključujući i ruski projekt. Kad sam primio informaciju koja se tiče poštenja pojedinaca uključenih u ruski projekt, brzo sam je zatvorio. Kad postoji samo naznaka korupcije, važno je djelovati brzo i otvoreno. Ruska je reforma morala biti teška. Sovjetski sustav učinio je ljude siromašnima, razjedinjenima, zbunjenim žrtvama sustavne okrutnosti i korupcije. U ruskoj vladi, posebno nakon što su 1992. i 1993. reformisti izgurani sa stvarne vlasti, prevladavaju reciklirani komunisti, uključujući špijunskoga majstora poput bivšeg premijera Jevgenija Primakova. Zapadna je politika, u svakom slučaju, postigla važne uspjehe: Rusija je ostala mirna prema ostatku svijeta, i živi u mnogo većoj slobodi nego ikada prije u svojoj povijesti. Clintonova vlada tu ima zasluga. No metež u Rusiji i nepotrebni troškovi za ovaj naraštaj Rusa bili su golemi; opasnosti su još uvijek velike. Zapad je mogao učiniti mnogo više da poveća izglede za uspješnu reformu."