ID-SUKOBI-INTERVENCIJE-Politika ES 7. IX. EL PAIS TIMOR - UVODNIK ŠPANJOLSKAEL PAIS7. IX. 1999.U Timoru se i to dogodilo"Posve nekažnjeno, iako bez pomoći vojske, pripadnici proindonezijskih milicija provode teror napadima koji imaju
sva obilježja nove epizode 'etničkoga čišćenja'. Baš su se toga svi bojali. I baš zato je posve nerazumljivo da UN, koji je organizirao referendum o budućnosti te zemlje, nije poduzeo nikakve mjere opreza kako bi izbjegao klanje koje se događa poslije predvidljive pobjede (78,5 posto glasova) pristaša neovisnosti kojim je odbačena mogućnost uvođenja autonomije, što su nudili iz Jakarte.Za ubojstva su odgovorni ponajprije ubojice i indonezijska vlada, ali i UN, zbog nepromišljenosti. Ta je međunarodna organizacija za sigurnost zadužila indonezijske oružane snage i policiju koje nisu ništa učinile kako bi se zaustavilo nasilje proindonezijskih milicija za vrijeme referenduma, a one su običan paravojni dodatak vojsci. Ubojstva koja su počinjena u danima prije referenduma bila su nedvosmislena upozorenja na ono što bi se moglo dogoditi ako pobijede pristaše neovisnosti.Pripadnici milicija zavili su Istočni Timor u potpunu informativnu
ŠPANJOLSKA
EL PAIS
7. IX. 1999.
U Timoru se i to dogodilo
"Posve nekažnjeno, iako bez pomoći vojske, pripadnici
proindonezijskih milicija provode teror napadima koji imaju sva
obilježja nove epizode 'etničkoga čišćenja'. Baš su se toga svi
bojali. I baš zato je posve nerazumljivo da UN, koji je organizirao
referendum o budućnosti te zemlje, nije poduzeo nikakve mjere
opreza kako bi izbjegao klanje koje se događa poslije predvidljive
pobjede (78,5 posto glasova) pristaša neovisnosti kojim je
odbačena mogućnost uvođenja autonomije, što su nudili iz Jakarte.
Za ubojstva su odgovorni ponajprije ubojice i indonezijska vlada,
ali i UN, zbog nepromišljenosti. Ta je međunarodna organizacija za
sigurnost zadužila indonezijske oružane snage i policiju koje nisu
ništa učinile kako bi se zaustavilo nasilje proindonezijskih
milicija za vrijeme referenduma, a one su običan paravojni dodatak
vojsci. Ubojstva koja su počinjena u danima prije referenduma bila
su nedvosmislena upozorenja na ono što bi se moglo dogoditi ako
pobijede pristaše neovisnosti.
Pripadnici milicija zavili su Istočni Timor u potpunu informativnu
blokadu, protjeravši sve novinare i dobar dio osoblja UN-ove
misije. Ne žele svjedoke za svoje zločine. Ništa ne poštuju. Ni
Crveni križ, ni kuću biskupa Carlosa Ximeneza Bela, dobitnika
Nobelove nagrade za mir 1996. Timorski gerilci za sada još čekaju.
Kako da se na taj način ispuni želja gotovo 80 posto birača?
Namjerava li indonezijska vojska na taj način zaustaviti želju za
stjecanjem neovisnosti u ostalim dijelovima svojeg otočja sa 17
tisuća otoka, čije je prividno jedinstvo održavala okrutnom
represijom Suhartova režima? Namjerava li zaustaviti početne
pokušaje demokratizacije u trenutku kad proživljava teška vremena
u gospodarstvu? Kako bilo da bilo, sadašnji predsjednik Indonezije
Jusuf Habibie, koji se nada da će opet biti izabran u studenome, u
ovoj krizi u igru, kao ulog, ulaže i vlastitu budućnost.
Demokracija koja se pokušava probiti u Indoneziji rodit će se mrtva
ako želje stanovnika Timora budu nasilno spriječene.
Za zaustavljanje nasilja, ne možemo imati povjerenja ni u
indonezijsku vladu ni u međunarodne 'pritiske'. Slanje
informativne misije Vijeća sigurnosti pokazuje podjele i nemoć UN-
a, umjesto stvarne želje za poduzimanjem intervencije. U ime
upletanja zbog humanitarnih razloga, i bez pristanka UN-a,
izvedena je intervencija na Kosovu. Timor, sa svojih 200 tisuća
žrtava od trenutka kad se Indonezija 'počela brinuti' za tu
portugalsku koloniju, prije 23 godine, daleko je od Kosova. Ali
Indonezija je četvrta najnapučenija zemlja svijeta, i zato je sve
nužnija međunarodna intervencija, za koju su već spremne barem
najbliža Australija i nekadašnja prijestolnica Portugal", piše u
uvodniku lista.