US-glasila IHT 29.7. RADIO EMITIRANJE NA KOSOVU SJEDINJENE DRŽAVETHE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE29. VII. 1999.Ljudima na Balkanu potrebno je radioemitiranje bez propovijedanja"Ratovi ovoga desetljeća na prostoru bivše Jugoslavije
počeli su u medijima. Sada je Slobodan Milošević izgubio rat na Kosovu, ali to ne govori svom narodu.U anketi koju je proveo beogradski magazin dvije trećine Srba reklo je da ne vjeruju izvješćima sa Zapada o užasima na Kosovu. NATO nadzire Kosovo, ali Milošević još vlada srpskim radiovalovima.Njegov nadzor medija nameće srpskom narodu lažnu sliku događaja, koja će ih potpuno onesposobiti da prihvate mirovna nastojanja Zapada. Mediji koje nadziru Srbi i dalje odvraćaju Kosovare, tako da se oni okreću albanskim izvorima informacija.Sve to umanjuje uspješnost napora međunarodne zajednice da ponovno sastavi cjelovito zajedničko Kosovo i cijelo područje.Ako želimo popraviti fizička i psihička oštećenja koja je počinila Miloševićeva politika, trebamo na sceni imati i srpski i kosovski narod. Zato moramo prodrijeti kroz njegovu propagandnu mašineriju, kako bismo se izravno obratili narodu njegove zemlje.U ovom se desetljeću mnogo toga naučilo o očuvanju mira i izgradnji
SJEDINJENE DRŽAVE
THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE
29. VII. 1999.
Ljudima na Balkanu potrebno je radioemitiranje bez propovijedanja
"Ratovi ovoga desetljeća na prostoru bivše Jugoslavije počeli su u
medijima. Sada je Slobodan Milošević izgubio rat na Kosovu, ali to
ne govori svom narodu.
U anketi koju je proveo beogradski magazin dvije trećine Srba reklo
je da ne vjeruju izvješćima sa Zapada o užasima na Kosovu. NATO
nadzire Kosovo, ali Milošević još vlada srpskim radiovalovima.
Njegov nadzor medija nameće srpskom narodu lažnu sliku događaja,
koja će ih potpuno onesposobiti da prihvate mirovna nastojanja
Zapada. Mediji koje nadziru Srbi i dalje odvraćaju Kosovare, tako
da se oni okreću albanskim izvorima informacija.
Sve to umanjuje uspješnost napora međunarodne zajednice da ponovno
sastavi cjelovito zajedničko Kosovo i cijelo područje.
Ako želimo popraviti fizička i psihička oštećenja koja je počinila
Miloševićeva politika, trebamo na sceni imati i srpski i kosovski
narod. Zato moramo prodrijeti kroz njegovu propagandnu mašineriju,
kako bismo se izravno obratili narodu njegove zemlje.
U ovom se desetljeću mnogo toga naučilo o očuvanju mira i izgradnji
naroda nakon etničkih sukoba. U posljednjem ratu u Hrvatskoj i
Bosni brutalno jasno se pokazalo da su mediji dio bojišnice.
U Ruandi je UN shvatio da je Mille Collines, radiopostaja Hutua koja
se služila mobilnim radijskim uređajima da potiče na genocid, bila
u samoj srži pokolja koji je odnio gotovo milijun života. Konačno -
nažalost prekasno - međunarodna zajednica je shvatila da se u
takvim sukobima mora računati s medijima i da UN-u moraju biti
osigurana sredstva za radijsko emitiranje kojim će se
suprotstaviti emitiranju mržnje.
Postignuti su neki uspjesi primjenom radijskih i TV emisija u
procesu pomirbe nakon sukoba u istočnoj Slavoniji i u Bosni, ali
samo su u Kambodži mirovne radioemisije postigle potpun uspjeh.
Tamo je UN postavio postaju, radio UNTAC, koji je zaobišao državnu
propagandu i dopro do kambodžanskog naroda boljim programima od
onih na đržavnom radiju. Toj postaji, s milijunima slušatelja,
pripisuje se ključna uloga u uspjehu misije UN-a da se u Kambodži
održe izbori.
S međunarodnom zajednicom koja se trudi unaprijediti građanske
slobode na Kosovu, i UN-om, koji nadzire golemu zadaću obnove
uništenih građanskih institucija u pokrajini, možemo se nadati da
će se lekcije naučene o medijima uzeti u obzir. UN-ovo radijsko
emitiranje u Kambodži trebalo bi služiti kao uzor.
Nepotrebna su nastojanja promidžbe NATO-a, koja nisu uspjela u
Bosni, a bila su ismijana u Srbiji i na Kosovu. Postoji potreba za
sveobuhvatnim, stručno vođenim javnim servisom sustava
emitiranja, koji bi se oslanjao na sposobnost uredništva da se
istinom suprotstavi Miloševićevim dezinformacijama.
Ako im ne bi govorili istinu, Srbi i Kosovari ne bi razumjeli napore
međunarodne zajednice za obnovom njihovih uzdrmanih života i mnoge
bi pothvate pogrešno razumjeli.
Bez radioemitiranja koje nudi uravnotežene vijesti, javnu službu
informacija i nužno potrebnu razonodu oslobođenu svakog
nacionalizma, proces obnove mogao bi biti usporen i trajati
godinama dulje nego što je potrebno", piše Jeffrey Heyman,
savjetnik za medije, g. 1993. direktor programa radiopostaje UN-a u
Kambodži, kasnije djelatan u Ruandi i na prostorima bivše
Jugoslavije.