FR- MONDE 20.7.INTERNET

FRANCUSKA LE MONDE 20. VII. 1999. Internet, nesiguran destabilizator glasila "U času kada nove tehnologije obavješćivanja unose nered u svijet glasila, ne treba li razmisliti o tome kako ispraviti odstupanja, ili, barem, kako ublažiti opake posljedice najnovije 'revolucije u obavješćivanju'? To je pitanje u subotu 17. i nedjelju 18. srpnja bilo u središtu dvaju okruglih stolova Petrarkinih susreta koje su u Montpellieru organizirali France-Culture i 'Le Monde' o temi: 'Glasila: moć i podčinjenost' ('Le Monde' od 18./19. VII.). Sustav obavješćivanja doživio je prvu veliku promjenu prije dvadeset do trideset godina, s porastom utjecaja televizije. 'Pritisak televizijskoga stila, napomenuo je, primjerice, politolog Roland Cayrol, nametnuo je 'insceniranje suvremenih zbivanja' koje se nadmeće s insceniranjem fikcije. Snaga slike, 'privid izravnog dodira', kako kaže Roland Cayrol, osjećaj 'žurnosti' (koji je istaknuo povjesničar Michael Palmer), svemoć zakona tržišta (na koji je upozorila filozofkinja Francoise Gaillard), utjecaj novca (o kojemu je govorio Bernard Spitz, izvjestitelj u državnom vijeću), promijenili su uvjete proizvodnje vijesti. Oni su također stvorili duboki jaz nepovjerenja između javnosti i glasila. Za sociologa Jean-Marie Charona, najvidljiviji znak krize danas jest 'sumnja' čitatelja, slušatelja i televizijskih gledatelja u 'istinitost podataka'. Kako riješiti taj problem? Jean-Marie Charon koji je Catherine Trautmann, ministrici kulture i obavješćivanja, nedavno predao izvješće o etici obavješćivanja, kaže da se novinari moraju 'učiniti odgovornima' i da se njihov rad mora stalno ocjenjivati, u prigodi godišnjih susreta koji će omogućiti 'sučeljavanje' s javnosti. On, naprotiv, za razliku od Rolanda Cayrola, malo nade polaže u vijeće za tisak koje bi imalo ovlasti da kažnjava novinare, a još manje u novinarsku komoru, poput liječničkih i odvjetničkih. (...) U borbi protiv napada na novinarsku etiku, uz unutarnji nadzor uredništava, napose putem posrednika, kao u 'Le Mondeu', preostaje još pritisak javnog mišljenja i oprez javnosti. 'Javnost je jako odgovorna za tisak koji joj se nudi', rekao je povjesničar Jean- Noel Jeanneney. 'Javnost nosi velik dio odgovornosti za stanje na koje upozorava', ustvrdio je filozof Alain Finkielkraut. Preuzetan dijalog između novinara i javnosti mogao bi, dakle, pomoći da se unese malo reda u krajolik koji je uspon televizije jako poremetio. Ali, nova 'revolucija', revolucija interneta i računala, opet je destabilizirala sustav. Čitavo će društvo, obrazložio je Bernard Spitz, biti pogođeno tom promjenom. Školstvo, kultura, politika, gospodarstvo, osjetit će, među ostalim, posljedice te revolucije, dobre i loše; tako će se obavješćivanje opet preobraziti prema istom načelu podvojenosti: s jedne je strane, najveći mogući monopol obavješćivanja, kao što smo vidjeli u Kini kada su prosvjednici na trgu Tiananmenu očitovali svoje zahtjeve putem interneta; s druge, treba se plašiti 'zbrke' koja može dovesti do 'napretka lošeg obavješćivanja'. 'Ne treba se plašiti novih tehnologija', zaključio je, već treba naučiti kako vladati njima. (...) U središtu strahova što su ih očitovali jedni, i nada što su ih izrazili drugi, napose na ovim susretima, također je odnos između profesionalaca obavješćivanja i korisnika glasila. Opasno je, rekao je Alain Finkielkraut, što internauti žele mimoići svaku vrstu posrednika, iako mu se postojanje posrednika čini prijeko potrebnim: ako čitatelj stvara svoj vlastiti put kroz hipertekst, onda je gotovo, misli Alain Finkielkraut, sa stanovitim odnosom s autorom, tj. odnosom s kulturom. Upravo to oslobađanje traže oni koje Finkielkraut zove 'gorljivim pristašama' interneta. Moguće je, ipak, da je takva predodžba, koja jedne tjera na pesimizam, a druge na optimizam, pretjerana. Većina je sudionika, u stvari, istaknula da za pravilnu uporabu interneta prvo treba raspolagati intelektualnim mogućnostima koje daje klasična izobrazba. 'Ako ništa ne znate, to vam ničemu neće služiti', rekao je Lucien Sfez. 'Najvažnije je, dodao je Bernard Spitz, naučiti kako da se nauči.' Samo tako nove tehnologije, umjesto da svoja pravila nameću pasivnim pojedincima, mogu biti oruđem dijaloga i pridonijeti, kao i drugi načini obavješćivanja, razvitku demokracije", piše Thomas Ferenczi.