ES 21. VII. EL PAIS RASIZAM

ŠPANJOLSKA EL PAIS 21. VII. 1999. Ma kakav rasizam? "Ne, mi nismo rasisti, iako su u to posumnjali čak i neki uvodničari, a sve zbog niza događaja u Kataloniji. Nismo rasisti: dokazuje to i dolazak saudijskoga kralja Fahda, što bi se moglo protumačiti i kao provokacija zbog tolikoga bogatstva i rastrošnosti. Stigao je u svoju palaču u Marbelli (replika Bijele kuće) s pratnjom od četiri stotine ljudi, a sve je to izazvalo oduševljenje. A oni su baš ona rasa! Čak je i ovaj naš kralj uzeo jedan od naših helikoptera - od onih vojnih - kako bi ga posjetio. Ne tako davno vidjeli smo ga kako se rukuje s Hasanom II., a i on je Maur! Taj je posjet jednako vrijedan kao i da je posjetio zapaljenje stanove i džamiju, ili četvrti u gradovima Terrassa i Girona. Sve je to isto, svi su oni Arapi, ili kako mi to kažemo, Mauri. Radi se o antirasističkoj gesti. I tako je dokazano da svi ti izgredi, rasističke stranice na internetu, hvaljenje nacista, grafiti i prijetnje nisu rasističke. A rasistički nije ni budan nadzor Gibraltarskoga prolaza, ni nadzor u zračnim lukama i svi oni profinjeni uređaji kojima se mogu otkriti slijepi putnici jer ih odaje tjelesna temperatura, tamo u kutu u kojemu se skrivaju. Sigurno, jer u SAD-u su razvili posebno oružje koje može uništavati osobe s određenom pigmentacijom, ili određenim genetskim osobinama, drukčijim od naših, a slučajno se podudaraju s onima koje imaju Arapi i Indijci, dok bismo mi ostali pošteđeni. Nije to zato što je netko rasist. Stvar je u tome da naši neprijatelji, i ne samo sadašnji, nego i budući, imaju baš ta karakteristična obilježja. Nisu ta obilježja ništa bolja ili lošija od naših, budimo oprezni s takvim izjavama... Ne, ne postoje više rase. Ne bi to bilo ni kršćanski ni civilizirano, reći nešto takvo. Ali su neprijatelji, a bombe samo prepoznaju te male, beznačajne razlike. A ni problem s europskim Ciganima nije rasni problem. Jedino što se događa da su baš oni siromašni i da žive bijedno. Mogu oni biti i plavokosi Cigani, s prekrasnom djecom, kakvi su sada, ali nisu baš bogati. Ne govorimo o pretjerivanjima kralja Fahda, nego o nekakvom životnom minimumu. Ne smijemo vjerovati da ih Mayor, Manzano ili Gallardon ganjaju po svim zakutcima Madrida samo zbog njihove rase. Ganjaju ih zato što su siromašni, bučni i prljavi. Ne mogu takvi biti među nama! Kod nas svi siromašni moraju biti popisani, ubilježeni, registrirani u uredima, a ponekad i umirovljeni. Kad spavaju, neka spavaju u kartonskim kutijama, pa neće ostati goli u šipražju. I govore španjolski. S raznim naglascima, ne znaju sintaksu, ali mogu i pismeno objasniti svoju nevolju. Ne, to je sigurno nešto drugo, nešto drugo", piše Eduardo Haro Tecglen.