ES 20. VII. EL PAIS RASIZAM

ŠPANJOLSKA EL PAIS 20. VII. 1999. Alarmantni rasizam "Rasistički napadi u četvrti Ca n'Anglada u gradu Terrassa odmah su postali uzor za oponašatelje. Uobičajeno je da takva vrsta događaja potakne one koji samo čekaju da netko načini prvi korak pa da se i sami uključe u barbarstvo. U mjestu Banyoles netko je zapalio kuću u kojoj su živjeli useljenici iz Gambije, pa su tri žene ranjene u požaru. U Gironi su zapaljena vrata džamije, a uhićena je i osoba koja je stvorila mrežu ksenofobne promidžbe na internetu. I tako sada brzo otkrivamo da je ideja prema kojoj Španjolska nije rasistička zapravo samo mit. Dosta je da se na nekim mjestima nađe dovoljan broj imigranata pa da se pojave mržnja, strahovi i sukobi, a u nekim slučajevima i nasilje. Ne zaboravimo da su prošloga tjedna u tom Banyolesu skupljani potpisi protiv otvaranja džamije, a da je u gradu Manlleu dosadašnji gradonačelnik izgubio izbore nakon što su pokrenute glasine da je sklon davanju povlastica doseljenicima iz sjeverne Afrike. U svim tim slučajevima čuju se glasovi koji upozoravaju da se sve to moglo i predvidjeti. No, problem je stigao, a nitko ništa nije učinio kako bi ga spriječio. Sada više nema vremena za nesigurnost: ustanove moraju odmah početi djelovati kako bi se izbjeglo širenje nasilja. Nakon izgubljenih nekoliko dana dok su se predstavnici ustanova sastajali, čini se da je policija već ovoga vikenda počela djelovati odlučno. To je dobra vijest, jer to je ozbiljan problem, a to se stanje mora promijeniti. Treba skršiti bilo kakvu moguću vezu između spontanoga rasizma ljudi koji su u panici zbog siromaštva i nezaposlenosti i organiziranoga rasizma ultraških skupina i dječaka s obrijanim glavama. Treba djelovati protiv tih agitatora, jer to je prvi korak kojim se može vratiti mir. Razlozi pojave ovoga rasizma brojni su, a okolnosti su bitno različite na svakome mjestu. Nije svejedno događa li se to u bijednoj četvrti s gustom naseljenošću i mnogo siromašnih ljudi kao što je Ca n'Anglada ili u naizgled mirnome i spokojnome Banyolesu, u unutrašnjosti Katalonije. Treba razlikovati one glavne čimbenike: socijalni, kulturalni i zakonski. U nekim slučajevima, rasistički pozivi stvaraju vrlo delikatne društvene situacije. Stanovnici četvrti u koje su došli useljenici teško proživljavaju nezaposlenost i siromaštvo zbog čega su osjetljivi na svakakve strahove. Oni vrlo lako u pridošlicama vide zapreku, još jednu zapreku u svojoj borbi za preživljavanje. Radi se o siromašnim četvrtima, s malim stanovima, gustom naseljenošću i s malo javnoga prostora, a to su četvrti u koje odmah treba ulagati. Kulturalno odbacivanje tamo nailazi na plodno tlo. A četvrt Ca n'Anglada u tom je smislu karakteristična. Unatoč tome, u nekim mjestima u unutrašnjosti Katalonije teže se nazire taj socijalni čimbenik. Nazočnost stranaca u društvima s prilično homogenim identitetom već je samo po sebi prijetnja i izaziva reakciju koja je u latentnom stanju sve dok ne izbije. Potrebno je mnogo demokratske pedagogije u ovoj državi, koja je vjerovala da nikada neće imati tih problema, ali stalno pati od njih od vremena kad je useljavanje postalo relevantna socijalna pojava. Pravni čimbenici, naprotiv, ne smiju biti zanemareni. Poštovanje zakona ne dopušta izuzetke i moramo se čuvati pokroviteljskih zbrka. Prava i obveze jednake su za sve, i za autohtone i za useljenike. Istina je da se ravnoteža pred rukom pravde često krši tako da je žrtva obično slabiji, a useljenik je uvijek na neki način inferioran pred zakonom. Ali ponekad postoji i stanovita popustljivost prema rasizmu. A sudbina useljenika zahtijeva ispunjavanje zakona države u koju je stigao", piše u uvodniku lista.