ES-RASIZAM-SUKOBI-Politika ES 19. VII. EL MUNDO RASIZAM ŠPANJOLSKAEL MUNDO19. VII. 1999.Rasizam siromašnih"Dobro je napisao Ortiz u svojoj kolumni ove subote. Ne treba nas čuditi pojava rasizma u radničkoj četvrti. A ja ću ići čak i
malo dalje od toga: rasizam je danas uglavnom bolest koja pogađa siromašne. I ne samo zato što se sve zbiva u jadnim radničkim četvrtima u koje dolaze imigranti. A treba vidjeti kakve sada moralne pouke i primjere tolerancije daju mnogi koji, iza debelih vrata svojih luksuznih četvrti, s imigracijom nisu nimali nikakvog drugog dodira osim što su zahvaljujući njoj dobili jeftinu radnu snagu za poslove kućne posluge. Jer siromašni su jedini koji danas žive zajedno s imigrantima. Ali ima tu još toga, a to sam opazio prije dosta vremena, kad sam živio u SAD-u. Hispanski doseljenici mrze crnce, a crnci mrze njih.Rasizam je nekada išao ruku pod ruku s kolonijalizmom. Bio je to atribut bogatih, ili barem sredstvo kojim se manjina, ovisno o etničkoj skupini kojoj je pripadala, uspijevala bogatiti i preuzimati vlast iskorištavajući većinu. Ne kažem da i danas ne postoji nekakav ostatak toga, ali danas bogati uglavnom ne moraju
ŠPANJOLSKA
EL MUNDO
19. VII. 1999.
Rasizam siromašnih
"Dobro je napisao Ortiz u svojoj kolumni ove subote. Ne treba nas
čuditi pojava rasizma u radničkoj četvrti. A ja ću ići čak i malo
dalje od toga: rasizam je danas uglavnom bolest koja pogađa
siromašne. I ne samo zato što se sve zbiva u jadnim radničkim
četvrtima u koje dolaze imigranti. A treba vidjeti kakve sada
moralne pouke i primjere tolerancije daju mnogi koji, iza debelih
vrata svojih luksuznih četvrti, s imigracijom nisu nimali nikakvog
drugog dodira osim što su zahvaljujući njoj dobili jeftinu radnu
snagu za poslove kućne posluge. Jer siromašni su jedini koji danas
žive zajedno s imigrantima. Ali ima tu još toga, a to sam opazio
prije dosta vremena, kad sam živio u SAD-u. Hispanski doseljenici
mrze crnce, a crnci mrze njih.
Rasizam je nekada išao ruku pod ruku s kolonijalizmom. Bio je to
atribut bogatih, ili barem sredstvo kojim se manjina, ovisno o
etničkoj skupini kojoj je pripadala, uspijevala bogatiti i
preuzimati vlast iskorištavajući većinu. Ne kažem da i danas ne
postoji nekakav ostatak toga, ali danas bogati uglavnom ne moraju
pribjegavati posezanju za bojom kože ili pripadnošću metropoli.
Imaju kapital, i to je dovoljno.
Danas je klasnu borbu zamijenila borba etničkih i nacionalnih
skupina. Siromašni se, u svojem jadu, ne brane napadanjem sustava
ili onih moćnih - misle da njima ne mogu ništa - nego napadaju
strance. Bogatima nije potrebno utočište u nacionalizmu. Oni imaju
svoju kastu, svoju klasu. Današnji je kapitalizam međunarodni,
svjetski kapitalizam. Ne gleda na boju kože, gleda samo na džep.
Siromašni su ti koji svoje komplekse manje vrijednosti pokušavaju
liječiti zatvaranjem u klanove, plemena i napadaju strance u kojima
vide neprijatelja koji će im oteti i ono malo što posjeduju.
Španjolski kralj i kralj Maroka međusobno se nazivaju braćom.
Španjolski moćnici druže se s arapskim šeicima. Svjetski bankari
zajedno žive. A rasizam se javlja u siromašnim četvrtima Madrida,
Pariza i Londona. Ako zaboravimo na vremensku i geografsku
udaljenost, to je isti rasizam koji je Hitleru omogućio narodnu
potporu, to je rasizam zbog straha. Nije to uzrok, nego posljedica.
I nije toliko rasni koliko je socijalni problem. Posljedica bijede
koju je stvorio liberalizam. Rezultat poraza socijalizma", piše
Juan Francisco Martin Seco.