NJ 30.VI. WELT: NATO NE ZNA ŠTETU

NJEMAČKA DIE WELT 30. VI. 1999. Bilanca štete koju je NATO prouzročio na Kosovu ostaje nejasna "NATO-ova zračna ofenziva nanijela je možda srpskim oružanim snagama na Kosovu uvelike manju štetu no što se u početku procjenjivalo. NATO će iznijeti odgovarajuće konačno stajalište tek za nekoliko tjedana - nakon što učinak zračnih napada bude provjeren na samom Kosovu. Zasad u Bruxellesu priznaju da je srpska vojska napustila Kosovo uglavnom nedirnuta - s više vojnika no što je zapadni savez smatrao mogućim, kao i s više tenkova. Jugoslavenska vojska ostaje nedirnutim instrumentom za osiguranje vlasti šefa države Slobodana Miloševića. Na vrhuncu NATO-ove zračne ofenzive glasnogovornici zapadnog saveza procjenjivali su da jugoslavenske oružane snage na Kosovu broje 40 tisuća vojnika. Od toga je po NATO-ovim podacima u zračnim napadima stradalo do 5000 srpskih vojnika, a ranjeno ih je 10 tisuća. No, kada se jugoslavenska vojska počela povlačiti, pokrajinu je napustilo 47 tisuća nepovrijeđenih vojnika, policajaca i pripadnika paravojnih postrojbi - 7000 više od prvotne NATO-ove procjene brojčane snage. Kada bi NATO-ove brojke o gubicima bile točne, u jugoslavenskim oružanim snagama trebalo bi ostati podosta manje od 35 tisuća vojnika. Srpski gubici sigurno su mogli biti nadoknađeni pojačanjima, ali NATO nije vidio veća kretanja vojnih postrojba prema Kosovu - uz iznimku slanja 1800 crnogorskih 'dragovoljaca' krajem svibnja. Nadalje, Srbi su po NATO-ovim podacima većinu gubitaka pretrpjeli posljednjih dana zračne ofenzive. Po tim podacima, pojačanja nisu mogla biti dovedena već iz vremenskih razloga. Sam Milošević navodi da je na Kosovu poginulo 576 vojnika i policajaca - deset posto NATO-ove procjene. Svjedočanstva i prisluškivane radio-poruke navode na pretpostavku da su Miloševićevi brojčani podaci jako umanjeni. Po tim je podacima u jednom zračnom napadu - doduše, onom najrazornijem - početkom lipnja poginulo 260 Srba. NATO je tada procijenilo da je u tom napadu stradalo 400 do 600 vojnika. Nitko trenutačno ne može reći koliki su stvarni srpski gubici. No, neki pokazatelji upućuju na zaključak da su NATO-ove procjene bile dvostruko ili trostruko uvećane, a brojčani podaci Beograda dvostruko do trostruko umanjeni. Isto vrijedi i za jugoslavenske tenkove, topništvo i ratno zrakoplovstvo. Što se tiče tenkova, NATO je procijenio da ih je na Kosovu stacionirano oko 300, ustvrdivši da je uništeno njih 150. No, u Srbiju se vratilo 220 tenkova. Danas u Bruxellesu iznose brojku od 110 pogođenih tenkova - dakle, oko trećine manje. Beograd tvrdi da je uništeno samo 13 tenkova. Gdje su ti pogođeni tenkovi? Na Kosovu ih nema. 'Pronašli smo položaje i štete koje su izazvale bombe, ali ne i razorena vozila ili tenkove', tvrdi glasnogovornik KFOR-a za njemački sektor Dietmar Jeserich. U Đakovici su NATO-ove bombe uništile vozni park tamošnjeg policijskog stožera, ali nijedno vozilo nije bilo upotrebljivo. Srbi su tamo odložili samo olupine. Isto vrijedi i za brojne vojarne koje je NATO napao - bile su uglavnom prazne. Osim toga, Srbi su u velikoj mjeri gradili od plastične folije makete tenkova, pa čak i lažne mostove i ceste kako bi prevarili NATO-ove zrakoplove. Kakva god bila konačna bilanca - čini se da Milošević nije povukao svoje postrojbe zato što su bile poražene već zato što se nazirao konsenzus za kopnenu intervenciju NATO-a. Njemu je vojska još trebala za neutralizaciju unutrašnjih neprijatelja u Srbiji", zaključuje Boris Kalnoky.