FR LIBERATION 28.6.RUSI U PRIZRENU

FRANCUSKA LIBERATION 28. VI. 1999. U Prizrenu, 'strah od Rusa' "Pitanje koje svako jutro dolazi iza uobičajenog pozdrava uvijek je isto: 'A Rusi? Jeste li vidjeli Ruse?' Otkako je potpisan mirovni sporazum, na jugu Kosova svako se jutro čeka dolazak vojnika iz Moskve. 'Za nas, Albance, to je kao da čekamo da nam netko izlije kipuću vodu na ranu', kaže zubar iz Prizrena. Jedan profesor već sanja: 'Molimo ih da nas dođu spasiti, kao vjesnici boljih vremena.' Taj zadnji je Srbin. Nakon NATO-ovih udara dragovoljci iz ruske vojske došli su ratovati na strani srpske braće. U ime slavenske solidarnosti. Glavnina redovite vojske popunila se plaćenicima, paravojnicima, uhodama, otimačima, koji zajedno broje pet tisuća ljudi, tako da je nakon tromjesečnoga sukoba svaki Rus s oružjem postao mitološki lik, utjelovljenje moći zla u očima Albanaca. Ili dobra, za pripadnike srpskog naroda. U tim su napetim prilikama jučer prvi put stigle 'vijesti o Rusima'. Skupina za procjenu koja jutros treba stići u Prizren, treba pripremiti dolazak 750 ljudi na tom području. Najavljujući ga, njemački bojnik Foevon Dorff govorio je tužnim glasom predviđajući najgore. 'To je politička odluka. Moramo je prihvatiti.' Uveden je i redarstveni sat. Treba reći da ovdje svatko ima svoju rusku priču, u svakoj bici, svakom selu, vraća se sjećanje na nekog vojnika iz Moskve. Usred albanske četvrti Thussus, jedna djevojka na zidu svoje kuće pokazuje tri rupe od metka i osušenu krv. Oca, brata i rođaka. 'Sa šestoricom srpskih vojnika bio je čovjek s kaubojskim šeširom i čizmama. Govorio je ruski. Drugi, slični njemu, bili su na cesti: oteto su stavljali u ukradene automobile i udarali ljude. Otišli su prema brdima.' Baza ruskih paravojnih snaga na tom području bila je u poštanskom uredu u Sreskoj, selu bogatijih Srba iz Prizrena koje se smjestilo visoko u brdima. 'Rusi su živjeli u svom kutu. Vojnici bi ih katkad posjetili, ali ih nije zanimalo tko je časnik, tko vojnik. Nisu radili ako im se predložena akcija ne bi svidjela. Inače su provodili vrijeme organizirajući međusobne borbe. Čak se ni mi nismo usuđivali pogledati im u oči', priča jedan od zadnjih srpskih stanovnika iz okolice. Dragovoljci i plaćenici pridruživali bi se srpskim postrojbama noseći svoje odore. U blizini Đura, na albanskoj granici, jedan vojnik OVK-a čuo je odjednom kako uzvikuju na ruskom: 'Naprijed, braćo!' 'No što je rat dalje odmicao, u jugoslavenskoj je vojsci bilo sve više bijegova', kaže jedan Albanac. 'U vrtu sam ujutro nalazio ostavljene odore. Za operacije u selima, sa civilima, Rusi su prevladavali. Nisu bili toliko izbirljivi i nisu se bunili.' U KFOR-u također priznaju da su Ruse 'često iskorištavali za prljave poslove, čak i dragovoljce'. Hans-Christian Klasing, kao 'jednu od najdojmljivijih slika iz rata' vidi kamion s ruskim plaćenicima koji je išao iza jugoslavenske vojske. 'Imali su crna usta, izgledali su umorno i strašno u isto vrijeme.' Danas se njemačko zapovjedništvo susreće s problemom koji ne može riješiti. Kako provjeriti jesu li oni koji će se vratiti ovamo u sastavu postrojba svoje države, isti oni koji su napadali seljačka gospodarstva kao dragovoljci? Moskva nije dala nikakav popis. 'A mi nismo u mogućnosti da ga tražimo', tvrdi KFOR. U vrlo važnom času Rusi prijete odnosima između KFOR-a i OVK-a. U znak dobre volje, Oslobodilačka je vojska pristala na razvojačenje. 'Ali, ako Rusi doista dođu, ja ponovno uzimam oružje. Gotovo je s ludom ljubavi sa KFOR-om', kaže vojnik u ophodnji na cesti za Peć. Vadi fotografiju na kojoj je prikazan on kako je stavio nogu na truplo jednog mladića. Na razbijenoj lubanji ruska osobna iskaznica. 'Ubiti jednog od njih, to je za nas prava stvar.' U stožeru OVK-a, zapovjednik Tahir Sinani ne razmišlja na pitanje koja bi dužnost bila najbolja za rusku postrojbu. 'Negdje gdje neće vidjeti nebo. Pod zemljom, primjerice.' To je šala, naravno. I dodaje: 'Mi ih ne volimo. Njih doista treba držati na oku.' Prema njegovu mišljenju, nema ni govora o tome da Rusi ovdje dođu u dodir s nekim od Srba, 'pa čak ni s kakvom starom damom'. 'Ako ih žele vidjeti ili im pomoći, neka idu u Srbiju. A ne na Kosovo. Predložili smo da se rasporede u Mališevu.' Tu je pogubljeno nekoliko desetaka ljudi, a sve su kuće spaljene. 'Neće imati s kime razgovarati, samo mogu danima gledati što su ovdje učinili.' Sinoć je njemački službeni predstavnik potvrdio da će Rusi zacijelo doći na ovo područje", iz Prizrena izvješćuje Florence Aubenas.