ZAGREB, ŠIBENIK, 10. lipnja (Hina) - Biti plaćeni ubojica sredinom petnaestog stoljeća u Šibeniku, bio je podosta opasan "obrt". Prije no što se odluči na taj vid zarade, plaćenik sigurno nije bio ohrabren blagošću tadašnje šibenske
Gradske uprave, piše Đuro Bećir u "Šibenskom listu".
ZAGREB, ŠIBENIK, 10. lipnja (Hina) - Biti plaćeni ubojica sredinom
petnaestog stoljeća u Šibeniku, bio je podosta opasan "obrt". Prije
no što se odluči na taj vid zarade, plaćenik sigurno nije bio
ohrabren blagošću tadašnje šibenske Gradske uprave, piše Đuro
Bećir u "Šibenskom listu". #L#
"Ako je netko plaćeni ubojica, neka se vuče na repu magarca po
uobičajenim mjestima Grada Šibenika i potom neka se obori na zemlju
glavom dolje i nogama gore tako da umre, i cijela njegova imovina
neka pripadne šibenskoj Općini. Ako se pak ne može uhvatiti, neka
bude izgnan za vječna vremena i njegova imovina neka pripadne
rečenoj općini, pa ako ikada dođe u Šibenik, neka se na rečeni način
kazni", stoji u šibenskom onodobnom Statutu. Smrtnu kaznu
beskompromisno Gradsko pogalavarstvo predvidjelo je i za "obične"
ubojice, ali i za njihove pomagače: "Ako neka osoba, ne misleći na
vječni spas, ubije neku osobu ili je usmrti, zapovijedamo da se
tjelesno kazni tako da umre. Istu kaznu neka pretrpe svi oni koji su
bili s ubojicom i koji su tukli i udarali onoga koji je ubijen,
izuzev ako je netko braneći se počinio ubojstvo".
Srednjovjekovne ubojice u Šibeniku spas su mogli potražiti u
savršenom alibiju, besprijekornom planu, a plaćenici u -
tvrdoglavosti nepomičnog tovara. U njegovu narav mogli su se
osuđenici uzdati više no u blagost gradskih otaca.
(Hina) duk ld