BEOGRAD, 22. lipnja (Hina) - Jugoslavenska vlada najavila je nedavno ukidanje ratnog stanja, a ako Savezna skupština sljedećih dana donese takvu odluku to bi mogao biti početak obnove normalnog političkog života u SRJ, bez ograničenja
koja su nametnuli ratni zakoni i uredbe.
BEOGRAD, 22. lipnja (Hina) - Jugoslavenska vlada najavila je
nedavno ukidanje ratnog stanja, a ako Savezna skupština sljedećih
dana donese takvu odluku to bi mogao biti početak obnove normalnog
političkog života u SRJ, bez ograničenja koja su nametnuli ratni
zakoni i uredbe.#L#
Ukidanje ratnog stanja označilo bi start predizborne kampanje,
iako nema nikakvih nagovještaja kada bi stranke na vlasti mogle
pristati na izvanredne izbore, iako to zahtijevaju oporbene
stranke.
Jugoslavenski predsjednik Slobodan Milošević zapravo je počeo
preizbornu kampanju proglašenjem početka obnove mostova, cesta,
tvornica, stambenih zgrada, uništenih i oštećenih u bombardiranju.
Proglašavajući narod pobjednikom rata, Milošević je za uzvrat
dobio izraze potpore "predstavnika naroda" njegovoj mudroj
politici, zahvaljujući kojoj su očuvani suverenitet i
teritorijalni integritet zemlje, u što, prema jednoj anketi
tjednika NIN, vjeruje oko 42 posto građana Srbije.
S takvim raspoloženjem javnosti, Milošević nema razloga osvrtati
se na zahtjeve oporbe za njegovom ostavkom. Nema razloga ni baviti
se pitanjem odgovornosti za rat, na čemu također ustraje oporba
tvrdeći da je predsjednik svojom politikom nanio katastrofalnu
štetu zemlji. No, po rezultatima iste ankete, 46 posto ispitanika
vjeruje da je Srbija pobijedila NATO. "Rating" predsjednika
Miloševića je opao, no, po istraživanju agencije "Medium" , u
predsjednika ima povjerenje oko 15 posto ispitanika, dok svi ostali
političari zaostaju za njim.
Izjave oporbenjaka da je predsjednik Milošević "politički mrtav"
za sada nemaju potvrdu ni u javnom mnijenju ni u predsjednikovu
ponašanju. On i njegova Socijalistička partija (SPS), kao i
koalicijski partner Jugoslavenska ljevica (JUL), stranka
predsjednikove supruge Mirjane Marković ponašaju se kao pobjednici
u ratu i kao glavni nositelji obnove zemlje.
Na njih ne utječu ni oštre kritike oporbe, ni do sada najotvoreniji
zahtjev vrha Srpske pravoslavne crkve da predsjednik i njegova
vlada podnesu ostavke, ni optužnica Haškog suda za ratne zločine,
ni prijetnje Zapada da Srbija neće dobiti novčanu pomoć za obnovu
dok je Milošević na vlasti. SPS i JUL, na čelu sa Slobodanom
Miloševićem i Mirjanom Marković pripremaju se da još dugo vladaju
Srbijom. U tome mogu računati i na radikale Vojislava Šešelja.
Oni su ogorčeni zbog prihvaćanja mirovnog sporazuma o Kosovu,
odnosno zbog "okupacije" dijela teritorija, pa su čak htjeli i
napustiti vladu Srbije. No, koalicijski partneri im to nisu
dopustili, jer znaju da je Šešelj opasniji u oporbi nego pod
kontrolom u vlasti, gdje može uvijek biti i od koristi.
Nekada glavni politički protivnik aktualne vlasti, Vuk Drašković i
njegov Srpski pokret obnove, pokušali su, čak kratkotrajnim
sudjelovanjem u saveznoj vladi, pomoći demokratizaciji režima i
vlasti predsjednika Miloševića. Iz vlade su, međutim, bili
najureni, kad su ispunili zadaće koje im je predsjednik namijenio.
Drašković sada najavljuje da se vraća svojoj ulozi "kralja ulica i
trgova" i poziva na ulične demonstracije da bi se stvorili uvjeti za
demokratske promjene u zemlji. On poziva sve demokratske snage da
se pridruže Srpskom pokretu obnove i stave, naravno, pod njegovo
zapovjedništvo.
Osim Draškovića, sebe kao alternativu sadašnjoj vlasti vidi i Savez
za promjene, koji okuplja nekoliko stranaka i poznatih ličnosti. Tu
su Demokratska stranka, Građanski savez, Socijaldemokracija,
Demokratska alternativa i još neke manje stranke, zatim Zoran
Đinđić, Milan Panić, Dragoljub Avramović. Oni pokušavaju u savezu s
crnogorskim predsjednikom Milom Đukanovićem promijeniti vlast u
Srbiji i na saveznoj razini, osigurati reforme i uključivanje
zemlje u međunarodnu zajednicu. Sudeći po žestokoj kampanji koju
glasnogovornici režima i državni mediji vode protiv ove oporbene
koalicije, može se zaključiti da ih i vlast drži neugodnim
protivnikom. Stoga ih svakodnevno diskvalificira kao "strane
plaćenike, kriminalce, izdajice". Njihov najnoviji grijeh je
sastanak s američkim diplomatom Robertom Gelbardom u Herceg-Novom
(kamo su neki sudionici skupa došli preko Hrvatske!) .Gelbard je
navodno obećao devet milijuna dolara za rušenje režima u Beogradu.
Uz crnogorskog predsjednika Đukanovića, predsjednik Demokratske
stranke Zoran Đinđić je najčešća meta napada. Činjenica da je
Đinđić, zbog ugrožavanja njegove sigurnosti, rat proveo u
Podgorici, povod je da se ranijim optužbama po kojima je strani
plaćenik, "njemački čovjek", izdajica, sada doda i optužba da je
vojni dezerter.
U Srbiji su na sceni stari političari, s manje-više starim idejama.
Nova su samo razaranja, poginuli i ranjeni, izbjeglice. Milošević
nije jak kao što je bio, ali nije ni "politički mrtav". Ako je nešto
izgubio na ugledu kod birača, uz policiju sada ima na svojoj strani
i vojni vrh, koji je konačno pružio dokaze da je spreman boriti se za
njegovu vlast. Milošević je to nagradio visokim činovima i
ordenjem, a vjerojatno i novčanim naknadama. Ima uz sebe i članove
svoje stranke i pristaše, koji još uvijek svoju sudbinu vežu uz
njegovu.
Oporbeni političari bore se međusobno za primat i za sada ne
uspijevaju uvjeriti birače da im nude nešto novo i nešto bolje. Neki
zaključuju da je Srbija opet na početku.
(Hina) bs sb