BE-LE SOIR 26.6.MILOŠEVIĆ

BELGIJA LE SOIR 26. VI. 1999. Nakon uloge lovca Milošević preuzima ulogu divljači "Ni najmanjeg predaha. Ni najmanjeg odmora. Na polju balkanskih razvalina, Slobodan Milošević još je cilj koji treba pogoditi i međunarodna ga diplomacija sigurno drži na nišanu. Pošto ga je poveo SAD koji je postupno od njega načinio osobni problem, Zapad želi jugoslavenskoga Predsjednika podvrgnuti stalnom pritisku i neprekidnom zadirkivanju. Iako je srpski režim očekivao da će lakše disati nakon prihvaćanja NATO-ovih uvjeta o Kosovu,težak tjedan koji je za njima, brzo ga je razuvjerio. Više zanimljiva i znakovita, nego stvarno djelotvorna, ucjena State Departmenta ponajprije želi pokazati američku odlučnost i dosljednost u stezanju obruča. Do pet milijuna dolara - oko 170 milijuna belgijskih franaka - za podatak koji bi mogao dovesti do uhićenja ratnih zločinaca koje traži Međunarodni kazneni sud, svrstava g. Miloševića, prvog optuženog državnog poglavara na dužnosti, u skupinu 'teškaša' svjetskog terorizma. Suci Međunarodnoga kaznenog suda u Den Haagu ograničili su se time što su 'uzeli na znanje' taj neočekivani udarac u obavljanju svog zadatka. Neki europski diplomati, ljuti zbog tog 'showa dostojnog Divljeg Zapada', tiho se pitaju kakav je to 'sumnjivi postupak koji se utječe lovcima na ucjene i plaćenim ubojicama'. A glavni tajnik NATO-a Javier Solana sam priznaje da ne zna 'je li to najbolji način' da se pomogne pravosuđu. U stvari, pomalo nalik na Švicarsku koja je dva dana prije odlučila da će zamrznuti možebitnu imovinu g. Miloševića u svojim bankama, Washington je htio zadati novi udarac u trenutku kada prve istrage Međunarodnog suda otkrivaju razmjere pokolja i užase počinjene na Kosovu. Nikada, otkako je pala Srebrenica u susjednoj Bosni, 'etničko čišćenje' nije istodobno pokazalo takvo barbarstvo i takvu sustavnost. Beogradske su oružane snage svojom revnosti u provedbi represije još više ujedinile zapadne demokracije i prisilile zadnje saveznike g. Miloševića da budu skromniji pred neprijepornim činjenicama. Istodobno, velike sile očituju grižnju savjesti zbog nekih glasovitih nekažnjavanja: nije slučajno što je u istom času opet postala zanimljiva sudbina Radovana Karadžića koja je bila povod za trzavice između Francuza i Amerikanaca koji optužuju one prve da su 'pasivni' u toj stvari. Prikliještivši krivce u državnom vrhu, sadašnja politička strategija ide za točno određenim ciljem: uspostaviti jasnu razliku između srpskog naroda i njegove vlasti. Srbiji ostaju otvorena vrata, ali neće dobiti nikakvu pomoć za obnovu sve dok je sadašnja momčad na dužnosti. Pa, iako stabilizacije Balkana, koja je krajnja zadaća, nema bez sudjelovanja jedne od njegovih glavnih sastavnica, ona će biti utopija s g. Miloševićem, glavnim krivcem za zbrku u proteklom desetljeću, koji vlada u Beogradu. Jer odlučan poticaj za promjene i demokratizaciju mora doći iz zemlje. I tu, još oprečni znaci upućuju na porast nezadovoljstva. Nacionalistički pisac i bivši jugoslavenski predsjednik Dobrica Ćosić priključuje se zboru onih koji traže ostavku sadašnje vlade. Čine to i pričuvnici kojima nisu isplaćene plaće i zaustavljaju promet na cestama u središtu zemlje i tako iznose na vidjelo velike lomove u vojsci. Tu je, napokon, i demokratska oporba koja će ovog vikenda provjeriti svoje jedinstvo, pozivajući na prosvjede radi provedbe prijevremenih izbora. Tako međunarodna diplomacija neprekidno baca svoj laso na 'Miloševićev sustav'. No samo ga srpski narod može zbaciti...", piše Edouard van Velthem.