NJ 14. VI. WELT: RUSIJA ŠTITI SRPSKE INTERESE

NJEMAČKA DIE WELT 14. VI. 1999. Jeljcinov podvig "Reakcija Zapada zbunjena je i nesigurna: malena ruska postrojba pod vodstvom jednog generala krenula je poput munje iz svojih bosanskih vojarni u sastavu 'Multinacionalne divizije Sjever' u Srbiju te prekoračila granicu Kosova uz muklu tišinu na radio- vezama i pod zaštitom moskovskih verbalnih dimnih granata. U jutarnjim satima, u subotu, Rusi zauzimaju prištinsku zračnu luku i vozaju su amo-tamo po pisti: to je sada naše. Pravi podvig. Poklon za Beograd. Igor Ivanov, ni manje ni više nego ruski ministar vanjskih poslova, govori o 'pogreški'. Jeljcin u međuvremenu pije votku povodom ruskog dana nezavisnosti. Hura - ruski predjednik promiče general- bojnika u čin general-pukovnika. Čovjek je to zaslužio, budući da je nešto učinio za poniženu rusku dušu. Predsjednik je vrhovni zapovjednik oružanih snaga, gospodar rata i mira, pa i husara. Nikoga ne mora ništa pitati. Vratio je NATO-u i Clintonu. I hoće posebnu zonu na Kosovu. Rusi hoće zonu gdjegod se pojave. Još dan prije no što je Jeljcin izdao zapovijed o pokretu, američki posrednik Talbott izjavio je da Moskva neće dobiti svoju zonu. Nakon što su Rusi stigli u Prištinu, Talbott izjavljuje da bi područje njihove odgovornosti na Kosovu trebalo 'postati vidljivo'. Hoće li, dakle, ipak dobiti svoju zonu? Nakon početka napada u ožujku ove godine, Jeljcin, istodobno neograničeni gospodar vanjske politike, obustavlja vojnu suradnju sa zapadnim vojnim savezom. U Bosni je SFOR-ova postrojba od 1500 vojnika izdvojena iz okvira složene, ali uvriježene pripadnosti NATO-u i podređena ruskome glavnom stožeru. U tijeku su pregovori o prenošenju modela 'jedinstvenog zapovjedništva' i odvojenih linija ovlasti na slučaj Kosova. Rusi bi trebali biti ponovno uključeni u aktualne procese. Bivša velesila odbacila je vojne akcije NATO-a, ali je igrala posredničku ulogu u Beogradu i New Yorku. Uslijedilo je - sumnjivo glasno - očitovanje zahvalnosti Moskvi i ponuda za nižu razinu sudjelovanja u mirovnim snagama UN- a, u kojima bi u biti glavnu riječ i vodstvo trebali pripasti NATO- u. Rusi bi pak htjeli utjecaj na političku budućnost Balkana, bez ikakvih smetnji iz savezničkih struktura. Na taj bi se način mogao stvoriti blok otpora proširenju NATO-a. Jedan je rumunjski list napisao da Rusi traže mjesto 'zapadno od nas' i ako ga nađu, srednja Europa trebala bi se uznemiriti. Hoće li ga uistinu naći? Onaj kome suze nisu mutile vid za vrijeme vojne akcije, mogao je razaznati da je Moskva u ulozi posrednika i člana s pravom na veto štitila srpske interese u Vijeću sigurnosti UN-a. Zbog svoje nedostatne uvježbanosti za život u građanskom društvu, Moskva ne može smatrati Miloševića ratnim zločincem. Jeljcin i vojska misle na ruski položaj u Europi. Kosovo je sastavni dio Jugoslavije (plan iz Rambouilleta, koji predviđa održavanje refereduma, odbačen je). Po međunarodnopravnim mjerilima, za rusku je nazočnost dovoljan Miloševićev blagoslov. Uostalom, od 1995. na snazi je sporazum Beograda i Moskve, koji doduše ne sadrži obvezu međusobnog pomaganja, ali regulira već dugo prakticiranu vojno-tehničku i obavještajnu suradnju - uključujući savjetovanje i licence za proizvodnju oružja. Klauzula po kojoj bi suradnja trebala biti pokrenuta tek nakon ukidanja UN-ovih sankcija protiv Jugoslavije bila je običan smokvin list. Možda taj sporazum sadrži objašnjenje iznenadne pojave teških suvremenih tenkova u prištinskoj zračnoj luci, koji dokazano nisu bili u sastavu ruske vojne povorke: je li riječ o srpskoj vojnoj pomoći? Unatoč strašnoj snazi u zraku, NATO na terenu dosljedno pokazuje slabost. Ako Rusi ipak dobiju svoju zonu, na sjeveru Kosova nastat će zametak podjele - u najmanju ruku srpska utvrda, koja će omogućiti Miloševićevoj tezi o pobjedi da se ogrije na tuđoj vatri - i potaknuti brojne izbjeglice da sigurnom inozemstvu dadu prednost pred voljenom domovinom", upozorava Herbert Kremp.