AU 10. VI. STANDARD: ZAPAD SE IPAK BLIŽI PODJELI KOSOVA

ja AUSTRIJA DER STANDARD 10. VI. 1999. Ping-pong Moskva-Beograd "Što se brže KFOR približava Kosovu, to se više pogoršava položaj Slobodana Miloševića. Nakon dolaska tih snaga na Kosovo jugoslavenski predsjednik suočit će se s još većim problemima ako ne želi pred vlastitim stanovništvom prikazati svoje popuštanje kao kapitulaciju. Stoga povlačenje jugoslavensko-srpskih vojnih, policijskih i paravojnih postrojba s Kosova mora, gledano iz perspektive Beograda, biti 'dostojanstveno' i stvarati dojam o dragovoljnom povlačenju pred UN-ovim mirovnim snagama koje će jamčiti za teritorijalnu cjelovitost Jugoslavije. Strogo nadzirani srpski mediji do utorka još nisu izvijestili narod da će KFOR uglavnom sastavljati NATO. Tom taktičkom aspektu, pitanju političkog opstanka Slobodana Miloševića, valja dodati još neke čimbenike, koji odgađaju provedbu mirovnog procesa, a njih treba razborito razmotriti bez ikakvih vrijednosnih sudova ili čak pristranosti. Primjerice, jugoslavensko vojno vodstvo očito strahuje da će NATO nemilosrdno bombardirati postrojbe u povlačenju kao što su saveznici činili u veljači 1991. tijekom rata u Zaljevu u slučaju Iračana u bijegu. Vijest o navodnim stotinama poginulih srpskih vojnika u napadu zrakolova B-52 na Kosovu vjerojatno je dodatno pojačala tu bojazan. Što se tiče vremenskog okvira povlačenja, na kraju je kod NATO-a prevladao veći realizam. Sedam dana zamijenjeno je sa četrnaest dana za povlačenje, pri čemu još nije utvrđen broj vojnika koji smiju ostati na Kosovu. Pomaknuti rok objašnjen je tvrdnjom da su se jugoslavenske postrojbe ukopale u očekivanju NATO-ove kopnene ofenzive pa im zato treba više vremena za povlačenje no što se u početku mislilo. U kontekstu poznatog neslaganja NATO-a oko slanja kopnenih postrojba bez prethodnog sklapanja mirovnog sporazuma, to objašnjenje u svakom slučaju izlazi u susret Srbima. Rubni aspekt, koji bi se vrlo brzo mogao naći u središtu pozornosti, jest malena jugoslavenska republika Crna Gora i njezino prozapadno vodstvo. Naime, tamo se strahuje da bi Milošević postrojbe koje se povlače s Kosova mogao u prolazu kroz Crnu Goru angažirati na velikom čišćenju. No, daleko najvažnije točke su sastav i zapovjedna struktura mirovnih snaga. Na toj razini neki pokazatelji upućuju na suradnju Beograda i onih snaga u Moskvi koje zauzimaju prilično sumnjičavo stajalište prema suradnji s NATO-om. Ruski vojni dužnosnici tvrde da ne mogu sastaviti svoj kontingent za KFOR onako brzo kako bi to bilo potrebno po dogovorenom vremenskom rasporedu. U to je teško povjerovati. Usprkos svim problemima s kojima se ruska vojska bori nakon sloma Sovjetskog Saveza, trebalo bi u najkraćem roku ustrojiti bar djelotvornu prethodnicu od snaga za posebne namjene. Time bi postala bespredmetna i bojazan, očitovana u Moskvi, da će KFOR pod dominacijom NATO-a prije dolaska ruskog kontingenta stvoriti na Kosovu gotovo činjenično stanje i uspostaviti mirovni poredak po željama Zapada. Ta bojazan nameće pretpostavku da Rusija ima osjetno drugačije viđenje toga poretka. Pouzdana je pretpostavka da Moskva neće podrediti svoje postrojbe na Kosovu NATO-ovom zapovjedništvu. Tako nešto ne bi bilo moguće izboriti na ruskoj unutarnjopolitičkoj pozornici - niti bi bilo mudro s obzirom na vjerojatne posljedice tog poteza na skupštinske izbore. No, treba biti jasno i što podrazumijevaju paralelna zapovjedništva u KFOR-u (...): naime, de facto - podjelu Kosova, iako tu opciju Zapad službeno kategorički isključuje", smatra Josef Kirchengast.