NJ 31. V. - DIE WELT - ZAVRŠNICA

NJEMAČKA DIE WELT 31. V. 1999. Je li počela završnica? "U šahu je završnica faza u kojoj se sve još čini mogućim. Strategije istupaju oštrije, pitanje pobjede ili propasti neumoljivo se postavlja. Svaka figura na ispražnjenoj šahovskoj ploči je nezamjenjiva, pješaci privremeno dobivaju strategijsko značenje, a jedan jedini nepromišljeni potez može sve upropastiti. Politička borba za budućnost Kosova i njegovih stanovnika sličnih je svojstava. Nejasno je na kojoj su strani Rusi. Njihova odsutnost iz pregovaračkog procesa najavljena je u najnovijoj kremaljskoj krizi, ali nije ostvarena. Rusija se do sada služila krizom da bi kao velika sila ušla u igru i podsjetila da je Moskva na Balkanu sila veta i da želi osigurati svoj utjecaj. Uz to, kao i g. 1914., ruske su simpatije za Srbe iskorištene kao ljepilo krhkoga režima u Rusiji. Ako izbori za Dumu 1999. i predsjednički izbori 2000. promijene prizorište, moglo bi to imati nesagledivih posljedica na već godinama duboko povrijeđenu samosvijest. Kremlj želi sudjelovati u igri, ali ne bez glavnog zgoditka za sebe. Ta će pobjeda biti trajna samo ako jaki čovjek iz Beograda poklekne. Što će se zatim dogoditi s Miloševićem, kremaljskim bi gospodarima moglo biti od srca svejedno. Beograd odlučuje, do toga je došlo, o rangu i ugledu Moskve i o pitanju nagrade za posredovanje. Samo razmišljanje savjetnika ruskog Predsjednika Sergeja Karaganova, da sve zapravo ide prema diobi Kosova na sjever - jug, poziv je NATO-u da razmisli o zaštitnim zonama na odgovarajućim položajima. No pojavljuje se nova opasnost. Ako se 'Implementation Force', koja treba nadgledati i osigurati povratak prognanika - to je rezultat vrha G 7 plus Rusija - sastoji od ruskog kontingenta na sjeveru i kontingenta NATO-a na jugu, Rusi će neformalno postati zaštitnom silom Srbije. Tada bi se na Kosovu ubrzo sudarile interesne sfere. Budući se razvitak može pročitati iz povijesnih zemljovida proteklih 150 godina. Kad je Bismarck 1878. na Berlinskom kongresu rekao da će biti 'pošteni mešetar' koji obavlja posao, njegov je bankar Bleichroeder promrmljao: 'Nema poštenih mešetara'. Sile NATO-a naučile su - Britanci ranije, Amerikanci sporije, a ostali uče - da je načelno isključivanje primjene kopnenih postrojba bilo dar Miloševiću i njegovim oružnicima. Mogli su se usredotočiti na ubijanja i progone bez priprema protiv kombiniranih NATO-vih operacija zrak-zemlja. Sada vrijeme tjera. Iduća će zima jamačno doći. Ako prognanici tada još budu u šumama, smrznut će se ili umrijeti od gladi, ili oboje. Susjednim će zemljama postati nepodnošljivim teretom. Plima jada i bijede prelit će se i u Njemačku, htjeli mi to ili ne. Stoga prije zime trebaju postojati sigurne zone. Stoga ih treba ustrojavati od kolovoza. I stoga sada treba pripremiti kopnene akcije. Čak ako na posljetku većina sila NATO-a ne želi sudjelovati u tim akcijama - već sama prijetnja da Zapad misli ozbiljno, ima značenje koje zahtijeva pregovore. Završnica je uvijek i rat živaca. NATO vodi neobjavljeni rat za postizanje humanitarnih ciljeva. Međutim, do sada su se ratni ciljevi i ratna sredstva pokazala nespojivima. To ne znači poraz, ali ni pobjedu. U međuvremenu ne radi se samo, čak ni prvenstveno, o nesreći ubijenih i prognanih. Ne radi se ni samo o stabilnosti Balkana. Sada se strategijom i diplomacijom odlučuje kako će Europa izgledati u budućnosti, kakva će biti uloga Amerike u Europi i ima li NATO ne samo prošlost nego i budućnost" - piše Michael Stuermer u uvodniku lista.