DE-RAT NJ 31. V. - DIE WELT - ZAVRŠNICA NJEMAČKADIE WELT31. V. 1999.Je li počela završnica?"U šahu je završnica faza u kojoj se sve još čini mogućim. Strategije istupaju oštrije, pitanje pobjede ili propasti neumoljivo se postavlja.
Svaka figura na ispražnjenoj šahovskoj ploči je nezamjenjiva, pješaci privremeno dobivaju strategijsko značenje, a jedan jedini nepromišljeni potez može sve upropastiti. Politička borba za budućnost Kosova i njegovih stanovnika sličnih je svojstava.Nejasno je na kojoj su strani Rusi. Njihova odsutnost iz pregovaračkog procesa najavljena je u najnovijoj kremaljskoj krizi, ali nije ostvarena. Rusija se do sada služila krizom da bi kao velika sila ušla u igru i podsjetila da je Moskva na Balkanu sila veta i da želi osigurati svoj utjecaj.Uz to, kao i g. 1914., ruske su simpatije za Srbe iskorištene kao ljepilo krhkoga režima u Rusiji. Ako izbori za Dumu 1999. i predsjednički izbori 2000. promijene prizorište, moglo bi to imati nesagledivih posljedica na već godinama duboko povrijeđenu samosvijest.
NJEMAČKA
DIE WELT
31. V. 1999.
Je li počela završnica?
"U šahu je završnica faza u kojoj se sve još čini mogućim.
Strategije istupaju oštrije, pitanje pobjede ili propasti
neumoljivo se postavlja. Svaka figura na ispražnjenoj šahovskoj
ploči je nezamjenjiva, pješaci privremeno dobivaju strategijsko
značenje, a jedan jedini nepromišljeni potez može sve upropastiti.
Politička borba za budućnost Kosova i njegovih stanovnika sličnih
je svojstava.
Nejasno je na kojoj su strani Rusi. Njihova odsutnost iz
pregovaračkog procesa najavljena je u najnovijoj kremaljskoj
krizi, ali nije ostvarena. Rusija se do sada služila krizom da bi
kao velika sila ušla u igru i podsjetila da je Moskva na Balkanu sila
veta i da želi osigurati svoj utjecaj.
Uz to, kao i g. 1914., ruske su simpatije za Srbe iskorištene kao
ljepilo krhkoga režima u Rusiji. Ako izbori za Dumu 1999. i
predsjednički izbori 2000. promijene prizorište, moglo bi to imati
nesagledivih posljedica na već godinama duboko povrijeđenu
samosvijest.
Kremlj želi sudjelovati u igri, ali ne bez glavnog zgoditka za sebe.
Ta će pobjeda biti trajna samo ako jaki čovjek iz Beograda poklekne.
Što će se zatim dogoditi s Miloševićem, kremaljskim bi gospodarima
moglo biti od srca svejedno.
Beograd odlučuje, do toga je došlo, o rangu i ugledu Moskve i o
pitanju nagrade za posredovanje. Samo razmišljanje savjetnika
ruskog Predsjednika Sergeja Karaganova, da sve zapravo ide prema
diobi Kosova na sjever - jug, poziv je NATO-u da razmisli o
zaštitnim zonama na odgovarajućim položajima.
No pojavljuje se nova opasnost. Ako se 'Implementation Force', koja
treba nadgledati i osigurati povratak prognanika - to je rezultat
vrha G 7 plus Rusija - sastoji od ruskog kontingenta na sjeveru i
kontingenta NATO-a na jugu, Rusi će neformalno postati zaštitnom
silom Srbije. Tada bi se na Kosovu ubrzo sudarile interesne sfere.
Budući se razvitak može pročitati iz povijesnih zemljovida
proteklih 150 godina. Kad je Bismarck 1878. na Berlinskom kongresu
rekao da će biti 'pošteni mešetar' koji obavlja posao, njegov je
bankar Bleichroeder promrmljao: 'Nema poštenih mešetara'.
Sile NATO-a naučile su - Britanci ranije, Amerikanci sporije, a
ostali uče - da je načelno isključivanje primjene kopnenih
postrojba bilo dar Miloševiću i njegovim oružnicima. Mogli su se
usredotočiti na ubijanja i progone bez priprema protiv
kombiniranih NATO-vih operacija zrak-zemlja.
Sada vrijeme tjera. Iduća će zima jamačno doći. Ako prognanici tada
još budu u šumama, smrznut će se ili umrijeti od gladi, ili oboje.
Susjednim će zemljama postati nepodnošljivim teretom. Plima jada i
bijede prelit će se i u Njemačku, htjeli mi to ili ne. Stoga prije
zime trebaju postojati sigurne zone. Stoga ih treba ustrojavati od
kolovoza. I stoga sada treba pripremiti kopnene akcije. Čak ako na
posljetku većina sila NATO-a ne želi sudjelovati u tim akcijama -
već sama prijetnja da Zapad misli ozbiljno, ima značenje koje
zahtijeva pregovore. Završnica je uvijek i rat živaca.
NATO vodi neobjavljeni rat za postizanje humanitarnih ciljeva.
Međutim, do sada su se ratni ciljevi i ratna sredstva pokazala
nespojivima. To ne znači poraz, ali ni pobjedu.
U međuvremenu ne radi se samo, čak ni prvenstveno, o nesreći
ubijenih i prognanih. Ne radi se ni samo o stabilnosti Balkana. Sada
se strategijom i diplomacijom odlučuje kako će Europa izgledati u
budućnosti, kakva će biti uloga Amerike u Europi i ima li NATO ne
samo prošlost nego i budućnost" - piše Michael Stuermer u uvodniku
lista.