HR-RAT NJ 31.V.WELT-NEPROMIŠLJEN I NEMORALAN NJEMAČKADIE WELT31. V. 1999.NATO: nepromišljen i nemoralan"Rat na Balkanu europska javnost drži ratom za pravednu stvar. U predodžbi Europljana Milošević je nešto poput suvremenog Hitlera,
a NATO je izjednačen s antifašističkom koalicijom tijekom Drugoga svjetskog rata. Prvom dijelu u kojem svakako ima pretjerivanja, ne bih želio proturječiti. 'Etnička čišćenja' na Kosovu nisu daleko od genocida. Ipak, drugi dio izjave u meni izaziva ozbiljne dvojbe.Isto tako se ne mogu složiti sa zborom ruskih političara koji bezuvjetno osuđuju NATO-va bombardiranja u Jugoslaviji. Jedan ruski dužnosnik za tu bezuvjetnu osudu nema moralno pravo - na posljetku, dvoznačno stajalište Rusije de facto je Miloševića ohrabrivalo na nepopustljivost, dalo znatan doprinos zaoštravanju kosovske krize.Ipak nisam solidaran s NATO-vim postupkom. Razumijem da su šefovi zapadnih država u nesigurnom stanju morali brzo djelovati. No to ih, naravno, ne oslobađa potrebe da djeluju inteligentno i stručno. Na žalost, ni jedno ni drugo nije slučaj. Čini se da je u međuvremenu i zapadna javnost spoznala: rat koji je trebao očuvati kosovske
NJEMAČKA
DIE WELT
31. V. 1999.
NATO: nepromišljen i nemoralan
"Rat na Balkanu europska javnost drži ratom za pravednu stvar. U
predodžbi Europljana Milošević je nešto poput suvremenog Hitlera,
a NATO je izjednačen s antifašističkom koalicijom tijekom Drugoga
svjetskog rata. Prvom dijelu u kojem svakako ima pretjerivanja, ne
bih želio proturječiti. 'Etnička čišćenja' na Kosovu nisu daleko od
genocida. Ipak, drugi dio izjave u meni izaziva ozbiljne dvojbe.
Isto tako se ne mogu složiti sa zborom ruskih političara koji
bezuvjetno osuđuju NATO-va bombardiranja u Jugoslaviji. Jedan
ruski dužnosnik za tu bezuvjetnu osudu nema moralno pravo - na
posljetku, dvoznačno stajalište Rusije de facto je Miloševića
ohrabrivalo na nepopustljivost, dalo znatan doprinos zaoštravanju
kosovske krize.
Ipak nisam solidaran s NATO-vim postupkom. Razumijem da su šefovi
zapadnih država u nesigurnom stanju morali brzo djelovati. No to
ih, naravno, ne oslobađa potrebe da djeluju inteligentno i stručno.
Na žalost, ni jedno ni drugo nije slučaj. Čini se da je u međuvremenu
i zapadna javnost spoznala: rat koji je trebao očuvati kosovske
Albance od uništenja, doveo je do najveće humanitarne katastrofe u
novijoj europskoj povijesti, čije su žrtve ponajprije kosovski
Albanci.
Zašto se o toj činjenici koja je mojim kolegama iz ruske
organizacije za ljudska prava 'Memorial' bila jasna već prvih
ratnih dana, raspravlja tek sada? Ima li to možda veze s time što je
problem nacionalnih sukoba pogrješno procijenjen? Možda. No i u
Europi nije malo društvenih organizacija koje su prikupile važna
iskustva u najrazličitijim kutovima svijeta - među ostalim i u
Jugoslaviji. NATO je ipak morao imati dovoljno stručnjaka koji su
mogli predvidjeti ishod.
Ako se polazi od humanitarnog NATO-va cilja, sljepoća je
neobjašnjiva. No NATO ima i drugi cilj koji je i otvoreno izrekao:
Miloševića treba kazniti. Nema dvojbe, srpski Predsjednik
zaslužuje kaznu. No protuteroristička operacija koja ne služi u
prvom redu oslobađanju talaca nego kažnjavanju terorista, nije
moralna. Osim toga: je li moralno javno obznaniti spremnost da se u
svim dijelovima svijeta svim sredstvima brane ljudska prava - ako
uistinu postoje brojne iznimke od toga pravila? Zapad se nije
miješao u Tibetu - jer je Kina prevelika i prejaka. Nije se miješao
ni u rat u Čečeniji - jer se bojao da će potkopati Jeljcinov položaj.
Nije intervenirao protiv genocida Kurda - jer je Turska
strategijski partner. Nije djelovao ni u Ugandi - jer je Uganda
daleko a Zapad prema njoj posve ravnodušan. Nameće se neugodna
pomisao da je Milošević jednostavno imao smolu.
Današnji svjetski poredak sve je drugo doli idealan, i to je jasno
ponajprije po očitoj nemoći UN-a. Ovo dakako nije pledoaje da se
ostane prekriženih ruku. Prije treba svršiti rat. Pri tomu bi možda
imalo smisla da se Jugoslaviji na stanovit način iziđe u susret.
Primjerice: je li doista tako načelno pitanje kako će biti
sastavljene mirovne postrojbe na Kosovu? Ipak je najvažnije da budu
djelotvorne i da omoguće povratak izbjeglica.
Mirovni poredak, koji je vladao do početka bombardiranja, stvorile
su pobjedničke sile na svršetku Drugog svjetskog rata. No još
početkom Drugog svjetskog rata Churchill i Roosevelt obznanili su
atlantsku povelju u kojoj su bili definirani ciljevi saveznika:
stvaranje pravednoga svijeta u kojemu nema mjesta osvajačkim
ratovima i genocidu. Tek poslije toga je rat protiv
nacionalsocijalizma postao opravdanim ratom.
Zapadne bi nacije danas trebale navijestiti nakanu da će iz
jugoslavenske krize izvući pouku. Trebale bi se prihvatiti novog
međunarodnog poretka koji bi djelotvornije nego do sada branio mir
i ljudska prava. Pravni poredak koji ne pruža mogućnost za politiku
dvostrukog standarda i ne ostavlja prostora nacionalnim egoizmima
i samovolji jačih" - piše Sergej Kovaljov, zastupnik u ruskoj Dumi i
bivši predsjednik povjerenstva za ljudska prava u uredu ruskog
Predsjednika.