AU 31.V.-DIE PRESSE-NA PUTU U EUROPU

AUSTRIJA DIE PRESSE 31. V. 1999. Na putu za Europu "Jugoistočna Europa krenula je u Europu. Kosovska kriza jasno pokazuje koliko su se mentaliteti i političko ponašanje u ovom nekad divljem kutu Europe promijenili, a kontrast prema Srbiji ne može biti veći. Srpski nacionalisti nisu naučili nikakav novi jezik. Kao već stoljećima, puštaju da govore oružje, strahote i prijezir prema ljudima. No već je u Crnoj Gori, maloj jugoslavenskoj republici, kut gledanja drukčiji. Tu se razmišlja o gospodarskom stanju, nužnim reformama, priključku na Europu, i iznenada su nacionalističke želje i šovinizam prema kosovskim Albancima potisnuti u pozadinu. Slično, uz poneke izmjene, vrijedi i za sadašnje vodstvo bosanskih Srba i, dakako, u dojmljivoj mjeri za Bugarsku i Makedoniju. Kad su nedavno zapadni komentatori upozorili da bi Bugarska zbog kosovskoga rata mogla pokušati zauzeti Makedoniju, ministrica vanjskih poslova Nadežda Mihailova ljutito je odvratila: da njezina zemlja nipošto ne pomišlja na ratne akcije, da je nečuveno Sofiji podmetati takve planove. A i Makedonija, ona jugoslavenska država sljednica koja je sada možda najjače pogođena izbjegličkom katastrofom s Kosova, ne postupa doduše tako velikodušno kako države EU-a očekuju, ali je do sada mirna i stabilna. Skopje zahtijeva potporu i zatvorilo je granice već nekoliko puta kad je navala izbjeglica bila prevelika, no općenito prihvaća svoju ulogu u strategiji zapadnoeuropskih država da izbjeglice moraju ostati u neposrednoj blizini svoje domovine i da ih se ne smije razdijeliti po Europi. Albanija snosi najveći teret izbjeglica, a zbog njezinih vlastitih nereda to je dojmljiv čin gostoprimstva i povezanosti naroda. Albansko gospodarstvo će se zbog toga dakako teže oporavljati. Sve zemlje koje graniče s Jugoslavijom, zbog toga su na šteti: transportni su putovi prekinuti, turizam trpi, Dunav je zbog rata i bombardiranja teško onečišćen. Privatizacija u više tih država, koje se nalaze usred prijelaza na tržišno gospodarstvo, ometena je, jer je ratom izazvana nesigurnost zastrašila inozemne ulagače. A tko bi primjerice kupio bugarske telekomunikacije ili banke, infrastrukturne uređaje i veliku industriju u jugoistočnoj Europi, ako ne inozemni kapital? Značajan motiv za dobro ponašanje svih država koje graniče s Jugoslavijom njihova je želja da budu integrirane u Europu - EU i NATO. Drugi je motiv, a to se ne smije previdjeti, njihova odbojnost prema atavističkim likovima kakav je Milošević, koji zadržavaju prirodan razvitak na kraju XX. stoljeća i svoj narod a i cijeli dio svijeta žele katapultirati natrag u srednji vijek ili barem u staljinizam. Utoliko je važnije da se tim državama pruži sigurna europska perspektiva. Kratkoročna novčana pomoć katkad je od životne važnosti, ali ne može nadomjestiti nadu i vjeru u budućnost. Samo to stabilizira demokratske oblike života i odbojnost prema onom starom načinu ponašanja čija je najveća mudrost udarati, mučiti, ubijati. Na posljetku će i Srbiju trebati dovesti u Europu kad napokon nestane europsko žarište nemira. No prvenstvo su odavno zaradile druge države, koje su se već pokazale kao dobri saveznici" - piše Irene Miller u uvodniku lista.