NJ 29.V.SZ- PREGOVARANJE SA ZLOČINCEM

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 29. V. 1999. Pregovaranje u lisicama "Faust je s njim propao, a sada očito to želi riskirati Joschka Fischer: savez s vragom. 'Da bi se postiglo mir, rukovao bih se i s vragom', kaže ministar vanjskih poslova, aludirajući na jugoslavenskog predsjednika Slobodana Miloševića. Izjava pokazuje u kakvu je shizofrenom položaju Zapad nakon optužbe beogradskoga vladara iz Den Haaga. Reakcije NATO-vih država djeluju groteskno. Bilo u Washingtonu, Parizu ili Bonnu - potezu UN-ova suda se plješće, no istodobno se naglašava da se, naravno, mora i dalje raditi na rješenju pregovorima s diktatorom. Potajno se čuje da je u Bonnu vijest iz Den Haaga izazvala užasavanje. Jer nameće se pitanje: može li pismeno zatraženi ratni zločinac biti partner u mirovnom rješenju? Da može, haaški bi sud bio diskreditiran. Sud je protiv Miloševića podigao optužnicu zbog zločina protiv čovječnosti. Istodobno su svim zemljama članicama UN-a te Švicarskoj poslani nalozi za uhićenje uz zahtjev da ga treba obaviti svim potrebnim sredstvima. Osim toga je sud dao nalog Interpolu da ga uhiti bez odgađanja. Države su obvezne poštovati odredbe. To proizlazi iz članka 25. povelje UN-a, prema kojemu sve članice moraju provesti odluke Vijeća sigurnosti. A članak 29. Statuta suda za Jugoslaviju koje je donijelo Vijeće sigurnosti, kaže: 'Države neodgodivo ispunjavaju pravni zahtjev, osobito glede (...) uhićenja osoba'. Iz toga slijedi: Milošević je zarobljenik u vlastitoj zemlji. Ako otputuje u inozemstvo, mora biti uhićen, o čemu govori i ministarstvo vanjskih poslova. No ako Milošević ostane u Beogradu? Moraju li ga NATO-ve države uhititi vojnim sredstvima? Berlinski stručnjak za međunarodno pravo Wolfgang Schomburg sklon je tomu. 'Tko se miri s takozvanim kolateralnim štetama i tisućama mrtvih, ne može se sada pozivati na to da je Miloševićevo uhićenje preopasno'. Da je taj korak manje miješanje u suverenost nego zračni napadi. Bruno Simma, profesor međunarodnoga prava u Muenchenu drži da naprotiv ne postoji obveza da se Miloševića uhiti vojnom silom. Da vladar, što više, i dalje ima ovlasti zastupati svoju zemlju prema van, jer 'ga za to ovlašćuje njegov ustav i jer je činjenično na vlasti'. No Simma drži da je optužnica dovela NATO u nezgodan položaj. Zamislite: savez desnom rukom pruža Miloševiću pero da potpiše mirovni sporazum, a u lijevoj već ima spremne lisice. Predsjednik potpiše, rukovanje, bljeskanje fotoaparata, zatim se u dvoranu sjuri policija UN-a i odvede ga. Neće biti tako, Zapad to zna i prikriva svoju zbunjenost floskulama. Ludger Vollmer, državni ministar u ministarstvu vanjskih poslova, drži: 'Pravni i politički proces moraju se odvijati usporedno'. I tako se i dalje ispituje, posreduje, bombardira - izići će na vraga" - zaključuje Stefan Ulrich.