NJ 29. V. -OPTUŽNICA-TAZ

NJEMAČKA DIE TAGSZEITUNG 29. V. 1999. Nema razloga za kritiku "Podizanje optužnice na haaškom sudu za ratne zločince protiv Miloševića i nekolicine njegovih drugova naišlo je na kritiku: da akcija onemogućava diplomatsko rješenje. No ta je kritika kratkog daha. Ustroj suda - poput ustroja međunarodnoga kaznenoga suda - služi važnoj svrsi: pomaže razvitku političkog dnevnog posla neovisnog međunarodnog pravosuđa koje preko državnih granica postavlja granice samovolji vladajućih. Neovisnog znači: pravosuđe mora slijediti svoju zadaću s one strane političkog oportunizma. Tako su optužnice i presude u procesu Mykonosu neugodne za njemačku diplomaciju, jer opterećuju odnose s Iranom. Ipak je pravosuđe postupilo ispravno kad je slučaj dovelo do rezultata, unatoč željama Bonna. Od suda se ne može zahtijevati da poštuje političke imperative. Jer tako bi izdao zamisao neovisnog međunarodnog pravosuđa. Prigovor da se tu radi po nalogu SAD-a je nepromišljen. Do sada nema naznaka da bi se gospođa Arbour podredila agendi supersile. Preostaje argument da su pregovori sada nemogući. I to je pogrješno. Jer su pravosuđe i diplomacija odvojeni. Kao što pravosuđe djeluje neovisno o politici, tako i diplomacija ima pravo tražiti svršetak rata a da ne dopusti da ju haaška akcija onemogući. Kako će optužnica stvarno djelovati na pregovore, posve je nepoznato. Miloševićevo držanje se može zaoštriti - no optužnica može i pojačati pritisak i spremnost za skretanje. Posljedice za Miloševića su ograničene: ne može više putovati u inozemstvo. No ionako posljednjih godina nije bio baš raspoložen za putovanja. Haaška akcija je i pravi znak jugoslavenskom stanovništu: pokazuje da put u Europu vodi samo preko smjenjivanja Miloševićevog režima. Dakako, treba se čuvati od toga da se u optužnici vidi kasno opravdanje za NATO-vu akciju bez mandata UN-a. Jer ti napadi jesu i ostaju čin pravde linča" - drži Harald Mueller.