US 20.V.NYT:NATO-SVAK NA SVOJU STRANU

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 20. V. 1999. NATO-va unutarnja borba: nedostaje vodstvo? "Dok se predsjednik Clinton bori s pitanjem angažmana borbenih postrojba na Kosovo, NATO-va strategija uspješnog dovršenja rata počinje se raspadati. Bez jasnih uputa iz Washingtona, Britanci, Nijemci i Talijani počeli su javno promovirati svoje odvojene i međusobno suprotstavljene planove. Sjedinjene Države nisu uspjele utišati neposlušan zbor zato što nisu same odlučile kako namjeravaju prisiliti jugoslavenskog predsjednika Slobodana Miloševića da prihvati savezničke uvjete. Dok se saveznici Washingtona sukobljavaju oko rizika i prednosti angažmana na terenu, predsjednik Clinton izjavio je samo da ne isključuje tu opciju. 'Suočavamo se s odborom kojem nedostaje predsjednik. Smjer nije jasno definiran zato što nema vođe', izjavljuje Ivo Daalder, bivši ravnatelj Vijeća nacionalne sigurnosti za europska pitanja. Pomutnja u NATO-u nesumnjivo je dobrodošla vijest za Slobodana Miloševića. Od samog početka njegova je strategija bila izdržavanje zračnog rata, poticanje podjela u zapadnom savezu i pokušaj ostvarivanja sporazuma o Kosovu u skladu s njegovim vlastitim uvjetima. Nema sumnje da su ovotjedni događaji u glavnom stožeru NATO-a ponudili obilje dokaza o neslaganju u redovima zapadnog saveza. Prvi je počeo britanski ministar vanjskih poslova Robin Cook, podsjećajući savez da polako istječe vrijeme za NATO-v plan povratka albanskih izbjeglica na Kosovo prije zime. Pozvao je NATO da ubrza korak razmatranjem mogućnosti napada na terenu nakon što srpske postrojbe budu oslabljene dodatnim mjesecima zračnih napada. No, britanski plan naišao je u srijedu na neprikriveni prijezir njemačkog kancelara Gerharda Schroedera. Izložen političkom pritisku pacifista u vlastitoj vladajućoj koaliciji, Schroeder je na sastanku veleposlanika pri NATO-u, održanom iza zatvorenih vrata, izjavio da Njemačka želi nastavak zračnih napada, ali da neće poduprijeti napad kopnenih snaga. Bila je to važna izjava budući da saveznička akcija na terenu nije moguća bez blagoslova svih 19 članica NATO-a. 'Neću sudjelovati u ovoj specifično britanskoj raspravi o ratnim teorijama', kazao je Schroeder kasnije novinarima u nizu jetkih napomena. 'Protivim se bilo kakvoj promjeni NATO-ve strategije', dodao je njemački kancelar. No, bilo je to tek njemačko stajalište. Talijani pak imaju vlastite političke probleme: lijevo krilo njihove vladajuće koalicije požalilo se na NATO-ve zračne napade. Kako bi riješila problem kritika u vlastitom dvorištu, Italija je skrojila svoj plan. Pozvala je NATO da objavi 48-satni prekid bombardiranja nakon što Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda prihvati rezoluciju koja će skicirati temeljna načela mirovnog sporazuma. Bude li Beograd i dalje tvrdoglav, NATO bi mogao ponovno pokrenuti zračne napade, a sve bi vojne opcije bile otvorene, tvrdi Italija. 'Svaka zemlja ima problema sa svojom skupštinom. Poput svega ostaloga, rješenje ovog NATO-va problema također će ovisiti o konačnom stajalištu Sjedinjenih Država', kazao je jedan viši zapadni diplomat. Hitno je pitanje hoće li zračni udari sami po sebi omogućiti NATO-u ostvarivanje njegovih ciljeva. Ako je odgovor negativan, treba li savez težiti kompromisu s predsjednikom Miloševićem ili podići ulog slanjem kopnenih snaga? Washington zasad nije objavio svoje stajalište, doslovno pozivajući na nastavak bučne rasprave. Čelni dužnosnici Clintonove vlade izjavili su da saveznici nisu postigli dogovor o kampanji na terenu, ne napominjući da Washington nije učinio ništa kako bi uspostavio konsenzus. Neodlučnost Clintonove vlade priziva u sjećanje nepriličan diplomatski angažman na početku suočavanja s problemom Balkana. G. 1993., dok je u Bosni bjesnio rat, Bijela kuća razvila je plan o zračnim udarima na bosanske Srbe i o naoružavanju bosanskih Muslimana. No, umjesto da kaže Europljanima da tako trebaju postupiti i saveznici, Clintonova je vlada poslala ministra vanjskih poslova Warrena Christophera da istraži mišljenje saveznika o toj opciji. Europljani su bili iznenađeni što svjetska supersila namjerava slušati i nisu oklijevali s odbijanjem te zamisli. Prošle su dvije godine i stradali su mnogi prije nego je vlada zatražila od saveznika da prihvate njezin plan. Ovih dana Washington opet signalizira da namjerava slušati. Odgađa tešku odluku o angažmanu kopnenih snaga što je dulje moguće, nadajući se da će se slomiti Milošević a ne NATO. Odluka o početku priprema za rat na terenu bila bi jako teška za NATO bez obzira na okolnosti, priznaju zapadni dužnosnici. No, jedan je dužnosnik dodao: 'Teško je zamisliti da bi se savez mogao pomiriti s tom mogućnošću sve dok vođa NATO-a ne bude spreman donijeti odgovarajuću odluku'", prenosi na kraju analize Michael R. Gordon.