NJ 22.IV.RDW:FR ZA EU OBRANU

DEUTSCHE WELLE - RDW 22. IV. 1999. Uzlet europske obrambene politike u Parizu "Zamisao o samostalnoj europskoj sigurnosnoj politici ponovno u Francuskoj nailazi na iznenađujuće veliku potporu. S lijeve i desne strane političkog spektra javljaju se vodeći političari, koji u surječju sukoba na Kosovu žale zbog premoći SAD kao vodeće sile NATO-a u krizi na tom području. Iz takvog stava jednoglasno izvode zahtjev za većom europskom ulogom u očuvanju sigurnosnih i obrambenih interesa Staroga Kontinenta. Najzanimljivija pojedinost takvoga stajališta jest činjenica da takve zahtjeve iznose i ljudi od kojih se tako nešto ne bi očekivalo. Jedan od političkih zagovornika toga stajališta i vjesnika novog raspoloženja jest šef francuskih socijalista Francois Hollande, koji je svoju predizbornu kampanju za izbore za europsku skupštinu u lipnju prošle godine otvorio geslom da Europa mora razviti vlastiti sigurnosni i obrambenopolitički identitet. Ista pojava primjetna je i na političkoj desnici. Na tom dijelu francuskog političkog spektra Philippe Seguin, koji je donedavno bio na čelu gaullističkog pokreta za republiku (RPR), požalio se na 'političkoga patuljka' Europu u okviru krize na Kosovu. Takva ocjena može zvučati pretjerano u kontekstu stvarne uloge koju su europske vlade odigrale u razdoblju od prošlogodišnjeg akutnog izbijanja krize do propasti procesa u Rambouilletu u veljači ove godine. Uostalom, to vrijedi i za također neprimjerene izjave Francoisa Bayroua, vođe europsko-federalističkog UDF-a. On je napomenuo da do rata možda ne bi ni došlo da je Europa mogla djelovati vlastitim sredstvima. Sastavni dio opisanoga novog raspoloženja jest i činjenica da 'europsku koordinaciju obrane' danas zagovaraju čak i političari poput šefa komunista Roberta Huea. Na desno-konzervativnom krilu slične izjave iznio je bivši gaullistički ministar unutarnjih poslova Charles Pasqua. Dakle, zahtjev za europskom obranom podupiru sve političke stranke osim desnog ekstremista Jeana-Marie Le Pena, koji je podupro Miloševićev režim, i ekstremno-lijevih trockista, koji svoj pacifizam nadređuju strašnoj stvarnosti Kosova. No, neke od tih glasova - poput onog komunista Huea ili glasnogovornika antieuropske struje Charles Pasque - ne treba previše ozbiljno shvaćati. Naime, prilikom nedavne ratifikacije amsterdamskog sporazuma o EU oni su nastupili kao beskompromisni kočničari te njihov aktualni preobražaj djeluje kao rezultat pretjerano prozirnog oportunizma. Iza tog preobražaja njih dvojica skrivaju svoje načelno odbijanje francuske solidarnosti s NATO-m u sukobu na Kosovu. No, unatoč tim ogradama, zamisao o europskoj obrani doživjela je u Francuskoj novi uzlet. To ide u prilog i gaullističkom predsjedniku Jacquesu Chiracu i socijalističkom premijeru Lionelu Jospinu. Naime, obojica se već odavno zalažu za aktivniju ulogu Europe u sigurnosnoj i obrambenoj politici, što proklamira u amsterdamski sporazum o EU. Uskoro nakon britansko-francuskih priopćenja o namjerama, objavljenim u prosincu prošle godine u St. Malou, trebali su uslijediti i daljnji koraci u zajedništvu s ostalim partnerima EU. Kriza na Kosovu donekle je potisnula ta nastojanja u pozadinu ali pitanje kako bi Europa mogla bolje artikulirati svoje interese u okviru NATO-a aktualnije je nego ikad dosad. Pariz će inzistirati na odgovoru vjerojatno već na predstojećem sastanku na vrhu, koji će biti priređen povodom 50. godišnjice postojanja zapadnog obrambenog saveza", naglašava na kraju komentara Hans-Hagen Bremer. (RDW)