US-FI-DE-YU-DIPLOMACIJA-RAT-ORGANIZACIJE-Organizacije/savezi-Obrana-Diplomacija-Ratovi NJ 17.V.WELT:TRAŽENJE IZLAZA S KOSOVA NJEMAČKADIE WELT17. V. 1999.Gužva na izlazu za nuždu"Diplomatski mehanizam radi punom parom - zasad još bez
transmisije na ratna zbivanja. Poznato je da prijeti opasnost tako snažnog umnožavanja političkih i gospodarskih šteta, prouzročenih promašenom strategijom, da treba tragati za 'izlazom'. U gužvi oko izlaza za nuždu treba sačuvati pregled nad aktualnom situacijom.U ime Ujedinjenih naroda trebao bi biti aktiviran Carl Bildt. Amerikancima to nije pravo budući da se Šveđanin protivi zračnom ratu. Prihvatljiv je finski predsjednik Ahtisaari. Budući da bi njegova zemlja u srpnju trebala preuzeti predsjedanje Europskom unijom, logično je dodijeliti mu odgovarajući mandat pod tom titulom. Chirac, njegov ministar vanjskih poslova Vedrine i Černomirdin koriste se Helsinkijem kao metom. Danas njemački kancelar uzvraća Ahtisaarijev posjet Hamburgu. Chirac i zamjenik američke ministrice vanjskih poslova Talbott opipavaju u Moskvi Jeljcinovu nestrpljivost. Rus je zaprijetio napuštanjem posredničke diplomacije - Chirac je takve vijesti zanijekao ali ih je ruski ministar vanjskih poslova Ivanov potvrdio.
-Ratovi
NJEMAČKA
DIE WELT
17. V. 1999.
Gužva na izlazu za nuždu
"Diplomatski mehanizam radi punom parom - zasad još bez transmisije
na ratna zbivanja. Poznato je da prijeti opasnost tako snažnog
umnožavanja političkih i gospodarskih šteta, prouzročenih
promašenom strategijom, da treba tragati za 'izlazom'. U gužvi oko
izlaza za nuždu treba sačuvati pregled nad aktualnom situacijom.
U ime Ujedinjenih naroda trebao bi biti aktiviran Carl Bildt.
Amerikancima to nije pravo budući da se Šveđanin protivi zračnom
ratu. Prihvatljiv je finski predsjednik Ahtisaari. Budući da bi
njegova zemlja u srpnju trebala preuzeti predsjedanje Europskom
unijom, logično je dodijeliti mu odgovarajući mandat pod tom
titulom. Chirac, njegov ministar vanjskih poslova Vedrine i
Černomirdin koriste se Helsinkijem kao metom. Danas njemački
kancelar uzvraća Ahtisaarijev posjet Hamburgu. Chirac i zamjenik
američke ministrice vanjskih poslova Talbott opipavaju u Moskvi
Jeljcinovu nestrpljivost. Rus je zaprijetio napuštanjem
posredničke diplomacije - Chirac je takve vijesti zanijekao ali ih
je ruski ministar vanjskih poslova Ivanov potvrdio.
Dok se Sjedinjene Države iz tjedna u tjedan nadaju da će Milošević
napokon istaknuti bijelu zastavu, europska diplomacija nastoji s
njim razgovarati u potrazi za izlazom iz sadašnje situacije.
Članice NATO-a ne mogu same pregovarati te trebaju poštene
posrednike. Tandem Černomirdin-Ahtisaari doima se korisno, ali
postoje i komplikacije. Rusi su nakon zagonetnog pogađanja
kineskog veleposlanstva učvrstili često prizivano strateško
partnerstvo s Pekingom. Danas te dvije zemlje zajedno zahtijevaju
(bezuvjetnu) obustavu zračnih napada kao preduvjet za odgovarajuću
odluku Vijeća sigurnosti i postrojbu za Kosovo kojom neće
zapovijedati NATO već UN. Takvoj 'polovičnoj pobjedi' Slobodana
Miloševića protive se članice NATO-a - ponajprije, naravno,
Sjedinjene Države. Ahtisaari bi trebao ublažiti taj efekt ili bar
dojam koji on ostavlja i - u slučaju da Rusi u tandemu ne prihvate
NATO-vu politiku - po potrebi okušati svoju sreću u Beogradu kao
posrednik u ime Zapada.
Sporna je stvarna zainteresiranost Finske za eksponiranu ulogu.
Schroeder će danas obzirno objasniti finskom Predsjedniku da
Europljani imaju na umu posredovanje, koje bi - što se tiče
pojedinosti - moglo fleksibilnije nastupiti od onog američkog.
Time balkanska kampanja ulazi u silaznu serpentinu. Schroederov
posjet Helsiniju ocijenjen je nagovještajem sve veće
nestrpljivosti zbog nedostatnih rezultata rata. Stalno
bombardiranje po uzoru na Irak nije u interesu njemačke vlade.
Stranačka potpora ratu tanka je poput ljuske jajeta. Aktualna je
potraga za 'izlazom', a dosadašnja diskrecija održava se tek uz
velike napore. Schroederu se zacijelo čini važnim štediti zapadni
savez u sadašnjoj zamršenoj situaciji. Finska nije članica NATO-a,
ali neće sa svoje strane poduzimati ništa što bi moglo ugroziti
njegov dragocjen sigurnosni kontekst. Sredstva diplomacije danas
su ograničena, ali nema drugog izbora do njihova potpunog
iscrpljivanja", zaključuje Herbert Kremp.