US-YU-CH-NACIONALIZAM-Organizacije/savezi-Obrana-Ratovi US NYT 11. V. FRIEDMAN O KOSOVU SJEDINJENE DRŽAVETHE NEW YORK TIMES11. V. 1999.Ustrajati do kraja"Jesu li svi sada završili?Jesse Jackson, jesi li gotov s tim da od sebe praviš
budalu, moleći se zajedno s ludim srpskim vođom i blateći američku politiku odlaskom u Beograd kako bi izvukao tri američka ratna zarobljenika - kao da bi oni sad trebali biti naš glavni prioritet? Mrežna i kabelska televizijo, jesmo li vidjeli dovoljno priloga o američkim ratnim zarobljenicima, svakoj ogrebotini koju su zaradili i načinu na koji su provodili dane? Hoćete li nas također obavijestiti kad potpišu ugovore o izdavanju knjige i stave svoje stranice na internet? Kineski demonstranti, jeste li se ispucali ili biste željeli da mi zaista potaknemo pobunu pred američkim veleposlanstvom u Pekingu, najavom da Kinezi više neće dobivati vize za Ameriku?Možemo li se sada vratiti ratu?Da, prošli je vikend bio loš u balkanskom ratu, što je razlog zbog kojeg ovaj treba biti tjedan čvrstih živaca. Više nema sumnje da je Clintonova momčad ovaj rat i njegovo razgranjivanje od početka
SJEDINJENE DRŽAVE
THE NEW YORK TIMES
11. V. 1999.
Ustrajati do kraja
"Jesu li svi sada završili?
Jesse Jackson, jesi li gotov s tim da od sebe praviš budalu, moleći
se zajedno s ludim srpskim vođom i blateći američku politiku
odlaskom u Beograd kako bi izvukao tri američka ratna zarobljenika
- kao da bi oni sad trebali biti naš glavni prioritet? Mrežna i
kabelska televizijo, jesmo li vidjeli dovoljno priloga o američkim
ratnim zarobljenicima, svakoj ogrebotini koju su zaradili i načinu
na koji su provodili dane? Hoćete li nas također obavijestiti kad
potpišu ugovore o izdavanju knjige i stave svoje stranice na
internet? Kineski demonstranti, jeste li se ispucali ili biste
željeli da mi zaista potaknemo pobunu pred američkim
veleposlanstvom u Pekingu, najavom da Kinezi više neće dobivati
vize za Ameriku?
Možemo li se sada vratiti ratu?
Da, prošli je vikend bio loš u balkanskom ratu, što je razlog zbog
kojeg ovaj treba biti tjedan čvrstih živaca. Više nema sumnje da je
Clintonova momčad ovaj rat i njegovo razgranjivanje od početka
slabo promislila. Oni će za to morati odgovarati kasnije. No sad još
uvijek trebamo postići naše temeljne ciljeve, i unatoč
prošlotjednim neuspjesima, saveznička strategija ograničenog
rata još je uvijek ispravna - nagomilana zračna sila s ciljem
razaranja srpske infrastrukture dok Srbija ne pristane dogovoriti
političko rješenje. A saveznički ograničeni politički cilj još
uvijek je ispravan - povratak albanskih izbjeglica uz neku vrst
međunarodne zaštite. Nemamo luksuz da učinimo manje, i nemamo
saveznice, nacionalnu volju ili nacionalni interes da učinimo
više.
To je razlog zbog kojeg NATO i klintonovci moraju ustrajati do
kraja: pojačati bombardiranje, pojačati diplomaciju. Žao mi je
zbog kineskog veleposlanstva, ali tu nemamo razloga zauzimati
obrambeni stav. Mi smo u ratu sa srpskim narodom, i svi koji se
zadržavaju u Beogradu to moraju shvatiti. Smiješna je ta predodžba
da smo u ratu samo s jednim lošim momkom, Slobodanom Miloševićem
(kojeg je narod tri puta izabrao).
'Prava istina jest da od početka bombardiranja NATO-a, vladina
djela na Kosovu Srbi podupiru u većem broju nego ikad prije',
napisao je u The Washington Postu Mark Mazower, stručnjak za Europu
na sveučilištu Princeton. 'Mržnja prema Albancima nije nešto što je
izmislio Milošević; ona ima duboke korijene u srpskoj političkoj
kulturi.' (...)
Takva se stajališta ne mogu iskorijeniti samo napadom na Beograd i
zbacivanjem g. Miloševića s vlasti. G. Milošević je duboko povezan
s vlastitim narodom, i preveliki je dio njegova naroda pun mržnje
prema Albancima. Pokušati izliječiti tu mržnju glup je posao.
Najbolje što možemo učiniti jest da ju prigušimo. To je razlog zbog
kojega bi naš cilj trebao ostati bombardiranje Srba dok ne pristanu
na nazočnost snaga sastavljenih od pripadnika NATO-a i Rusije na
Kosovu. Kad bismo postigli takav dogovor, većina bi se izbjeglica
mogla vratiti, a Jugoslaviju bi sa svih strana opkoljavale ili
snažne države ili međunarodni mirotvorci.
Jednom kad se to dogodi, g. Milošević može jesti vlastitu kašu
mržnje. Zapravo, ne mogu se sjetiti veće kazne za srpski narod zbog
onog što su oni učinili, i onog što su prešutno odobrili, od toga da
s njim moraju živjeti zauvijek.
Jedini način da se izliječi srpska mržnja i da se ublaže njihove
nacionalističke tlapnje, jest da oni to učine sami. Ako se ovaj rat
može skoro dovesti do diplomatskog rješenja, Srbi bi se, dok
obnavljaju sve svoje uništene brodove, ceste i tvornice, mogli
početi pitati: je li to bilo vrijedno ovoga? Je li bilo vrijedno
toga da se naša zemlja baci jedan naraštaj unatrag? (...) Tko nas je
ovamo doveo?
Samo kad ONI zaključe da su ih njihove nacionalističke tlapnje
dovele u veoma mračan i usamljen kut, oni će se promijeniti. Balkan
ne treba novog srpskog vođu, on treba novu srpsku etiku koja shvaća
kako živjeti u Europi 21. stoljeća. NATO ne može izazvati tu
promjenu. No pojačavanjem bombardiranja i diplomacije, on može
stvoriti uvjete u kojima se ta promjena može pokrenuti. Ustrajte do
kraja", piše Thomas L. Friedman.