ES 3.V.EL PAIS - BOMBARDIRANJE

ŠPANJOLSKA EL PAIS 3. V. 1999. Rekvijem "U vrijeme kad se slavi pedeset godina postojanja Vijeća Europe, Europa prestaje postojati. Čovjeka prolaze žmarci kad čita kako njezini namještenici ili umirovljenici slave tu ustanovu kao plodnu školu demokracije u vrijeme kad ona ratuje za kolonijalne račune. Projektili koji padaju na Europu američki su projektili, piloti su Amerikanci, general Clark je Amerikanac, Solana je Amerikanac. Odluka o tome da se ne pregovara, američka je odluka. To je stara američka upornost, zbog koje je ona jednom već bježala u helikopterima. Pogrješke koje ubijaju američke su pogrješke i ulaze u sivu bilježnicu vrhovnih stožera. Prihvatit ću, a to je moja privatna stvar i nema nikakve doktrinarne vrijednosti, tvrdnju da su ti ratni zločini pogrješke onoga dana kad drugi priznaju da su požari, smrti, eksodus i 'etničko čišćenje' Miloševićeve pogrješke u borbi protiv Oslobodilačke vojske Kosova koju on pogrješno naziva terorističkom bandom, a da i ne pričamo o tome da se tom frazom na pravilnom španjolskom jeziku označava jedna baskijska pogreška. Europa je pala. Desnica je tu katastrofu ostavila u rukama socijaldemokracije koja je propala prije mnogo godina. Možda u ovome stoljeću, kad su ubili (pogrješka) Rosu Luxemburg i Karla Liebknechta. Demokrati: Weimarska republika, kakva sramota. 'Znanstveni socijalizam' je čak dugo trajao, sve dok Staljin nije počinio mnoge pogrješke. Ugled propada, osjećaj jedinstva nestaje. Euro pada prije nego je i postao opipljiv. Kad ga dobijete u ruke, za tri godine, bit će izlizan. Živjet ćete od dolara, kao i sada. Meni je svejedno, ja sebe ne vidim kao nekakvu buduću potrošnu jedinicu, i baš mi je svejedno jesam li Europljanin, Amerikanac ili Španjolac. Ne umiru samo Europa i socijaldemokracija, nego i ideja o miru, humanizmu, ili humanitarizmu, kako to oni kažu, prežvakavajući tu riječ kao američku gumu za žvakanje u ustima. Umiru Ujedinjeni narodi, s tim jadnim čovjekom zbog kojega gubi ugled Treći svijet, koji jednako tako umire. A sada čak nije više ni treći. Na popisu država od 1 do 200, podjela na one u kojima vlada glad počinje već od broja 50. Ah, umiru i sindikati, barem u Španjolskoj. Oni koji su Prvog svibnja (ne znam zašto to još pišem velikim slovom, vjerojatno su to ostaci starih loših navika uvučenih pod kožu s umornim, zaprepaštenim i propalim neuronima) vikali najprije protiv Miloševića, pa malo protiv nezaposlenosti, fiktivnih ugovora o radu, plaća koje Europa želi zaustaviti, poludjelih cijena i geta. Fin de siecle!", piše Eduardo Haro Tecglen.