NJ 29.4. SZ-RATOBORNI BLAIR

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 29. IV. 1999. Ubojica zmajeva iz Downing Streeta "Presudna je riječ glasila 'wobbly' (klimavo). Ovo nije vrijeme 'to go wobbly', govorila je Margaret Thatcher 1990. Georgeu Bushu, čime je oklijevajućem predsjedniku SAD-a htjela reći da irački prepad na Kuvajt zaslužuje oštar odgovor. Tri mjeseca poslije toga uspješnog čina moralnog naoružavanja, Željezna Lady više nije bila na vlasti. No njezin politički zavjet i dalje živi, što se sada može proučiti na primjeru njezinoga nasljednika Tonyja Blaira. Kao mladić bio je protivnik nuklearnog oružja, a kasnije, kad je Margaret Thatcher zbog male otočne skupine krenula u rat protiv Argentine, javio se s kritičkim primjedbama. Danas, kad Blair i sam vodi rat, redovito se konzultira s damom kojoj se divi,a koliko je uspješna u svojim savjetima, moglo se nedavno pročitati u Los Angeles Timesu. Britanac, piše list, u savezu se preobrazio u najvećeg 'sokola'. Gospođa Thatcher može biti ponosna na svojeg Tonyja. Svojom je gotovo misionarskom gorljivošću premijer, koji ionako više naginje nametljivim prodikama nego objektivnim govorima, rat protiv Miloševića učinio svojom stvari. Proglasio ga je moralnim pohodom protiv zla i pokušava mu kao 'pravednoj' borbi za 'vrijednosti civilizacije' pridati progresivan premaz. Jedini izlaz iz sukoba za Blaira su vrata s natpisom 'pobjeda'. Ako taj cilj zahtijeva primjenu kopnenih postrojba, treba ih pokrenuti, drži zanesenjak iz Londona - a time je prestrašio svoje partnere u NATO-u, uključujući i prijatelja Billa. U svakom slučaju, Clinton je prošloga tjedna u Washingtonu navodno zamolio Blaira da malo obuzda svoju ratničku retoriku. Blair je zapravo tek mlađi partner u poduzeću Kosovo, koje najvećim dijelom nose Amerikanci. Međutim, za sada glavnu riječ ima Britanac. U Washingtonu je 'King Tony' (New York Times) radio ne samo na čeličenju ratnoga saveza, nego je osim toga munjevitom turom kroz medijski krajolik za svoju misiju pokušao pridobiti tvorce mišljenja i na posljetku čak u jednom načelnom govoru predočio svoju viziju kako u buduće bolje izići na kraj sa zločincima kalibra jednog Sadama Huseina ili Slobodana Miloševića. Ta je tura nekim njegovim kolegama možda bila neugodna. No doma mu se dive. Nipošto nije samo ratnički raspoloženi 'Sun' zanesen time da je Blair, kako piše, 'preuzeo zapovjedništvo nad slabim i zavađenim NATO-m'. Čak se i ozbiljni 'Financial Times' rastapa od iskazivanja počasti i prikazuje jednog Tonyja Blaira kako se sa štitom i mačem borbeno uzdiže iznad NATO-vih vođa koji beskorisno brbljaju. Čini se da se i konzervativni 'Daily Telegraph' dosjetio da je 'Blair čak veći i bolji nego što smo mislili'. Što još čovjeku zapravo može poći po zlu? On je najpopularniji premijer svih vremena, nije zamrljan aferama, ne ugrožava ga nijedna oporba, nema koalicijskog partnera koji bi mu mogao otežavati život. A što se tiče rata na Kosovu, Blair među stanovništvom s velikom većinom nailazi na odobravanje. Samo ništa ne smije poći krivo. Ako se Blair jednoga dana probije sa svojim traženjem kopnenih postrojba, divljenje bi se ubrzo moglo pretvoriti u kritiku - naime, kada se vrate prvi leševi. No možda uopće neće do toga doći. Baš čovjek koji želi pokrenuti pješaštvo, zapravo uopće nema postrojbe da bi to napravio. London je svoju vojsku znatno smanjio i ako budu povučeni vojnici razmješteni u Njemačkoj za NATO-vu 'Rapid Reaction Corps' i za Sjevernu Irsku, po mišljenju nekih stručnjaka, više ih neće ostati dovoljno za Blairove ambiciozne planove" - piše Stefan Klein.