DE-TISAK RDW 24. IV. PREGLED TISKA NJEMAČKI RADIO - RDW24. IV. 1999.Pregled tiskaPonudi iz Beograda, ruskim diplomatskim nastojanjima i obljetnici NATO-a, posvećeni su današnji vanjskopolitički komentari njemačkoga dnevnog tiska, a
svi se mogu svrstati pod naslov 'Rat na Balkanu'. Ruski opunomoćenik za Jugoslaviju Černomirdin vratio se u Moskvu praznih ruku, primjećuje NEUE OSNABRUECKER ZEITUNG i nastavlja: Navodni ustupci jugoslavenskoga predsjednika Miloševića su bez važnosti jer promašuju bit sukoba, a to je - nakon pokolja kosovskih Albanaca - stacioniranje snažnih međunarodnih zaštitnih postrojba na Kosovu. Pritom bi NATO dobio ključnu ulogu. Međutim upravo u tome je Milošević ostao nepopustljiv. Prema izjavama Černomirdina jugoslavenski je Predsjednik doduše dao svoj pristanak za stacioniranje stranih vojnih snaga, ne navodeći pojedinosti. Čak i ovakav neodređeni i nedostatan pristanak kasnije je demantiralo beogradsko ministarstvo vanjskih poslova što je jasna osornost prema ruskom gostu.O istoj temi FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG bilježi: Sa svakom novom ponudom Milošević sije neslogu. A Milošević dobro zna da se
NJEMAČKI RADIO - RDW
24. IV. 1999.
Pregled tiska
Ponudi iz Beograda, ruskim diplomatskim nastojanjima i obljetnici
NATO-a, posvećeni su današnji vanjskopolitički komentari
njemačkoga dnevnog tiska, a svi se mogu svrstati pod naslov 'Rat na
Balkanu'.
Ruski opunomoćenik za Jugoslaviju Černomirdin vratio se u Moskvu
praznih ruku, primjećuje NEUE OSNABRUECKER ZEITUNG i nastavlja:
Navodni ustupci jugoslavenskoga predsjednika Miloševića su bez
važnosti jer promašuju bit sukoba, a to je - nakon pokolja kosovskih
Albanaca - stacioniranje snažnih međunarodnih zaštitnih postrojba
na Kosovu. Pritom bi NATO dobio ključnu ulogu. Međutim upravo u tome
je Milošević ostao nepopustljiv. Prema izjavama Černomirdina
jugoslavenski je Predsjednik doduše dao svoj pristanak za
stacioniranje stranih vojnih snaga, ne navodeći pojedinosti. Čak i
ovakav neodređeni i nedostatan pristanak kasnije je demantiralo
beogradsko ministarstvo vanjskih poslova što je jasna osornost
prema ruskom gostu.
O istoj temi FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG bilježi: Sa svakom
novom ponudom Milošević sije neslogu. A Milošević dobro zna da se
zapadni vojni savez ne sastoji samo od Amerikanaca i Britanaca,
koji su, drugačije nego njemačka vlada, Miloševićevu 'ponudu'
odmah ocijenili nedostatnom - vjerojatno zato da ne bi došli u
napast da rođendansko slavlje okrune napretkom oko mira koji na
dugi rok neće funkcionirati. Jer i opetovano rusko posredništvo,
bez kojega Zapad ne može zamisliti rješenje krize na Kosovu,
otežava NATO-u ignoriranje Miloševićevih izjava.
Berlinski DIE WELT spekulira gubi li Milošević možda živce jer se na
njega NATO sve manje obazire. Navodimo: Možda je Milošević postao
samo žrtva vlastitog autizma: dok NATO polako uči kako može bolje
procijeniti Miloševića, Milošević griješi u procjeni Zapada i po
drugi put ponižava svog jedinog, premda nenaklonjenog saveznika -
Rusiju. Dva puta je Milošević izigrao ruskog posrednika. Najprije
ga je uvukao u duge i višesatne rasprave, tada ga je poslao kući s
neodređenim izjavama pred kamerama i na kraju je demantirao bilo
kakvo popuštanje. Ne, Rusiju ne ponižava NATO već to čini
Milošević.
WESTFALENPOST o NATO-voj obljetnici piše sljedeće: Strahovi i
zabrinutost koji su prije 50 godina bili poticaj osnivanja NATO-a
iščeznuli su. Sovjetski imperijalizam i hladni rat postali su dio
povijesti. Umjesto toga NATO muči danas rat koji je tipičan za nove,
složene izazove u današnjem vrlo nesigurnom stanju u svijetu. Rat
na Kosovu zasjenjuje sastanak na vrhu članica NATO-a u Washingtonu
i prisiljava zapadni vojni savez da umjesto strateških koncepata
donese konkretne vojne odluke.
List MAGDEBURGER VOLKSSTIMME zaključuje: NATO je mogao slaviti
lijepu obljetnicu - 50 godina vojnog saveza, 50 godina mira.
Međutim, europski posljednji komunist koji posjeduje moć ubijanja
i progona, od svečanosti je učinio susret o ratu. Okamenjena lica
umjesto veselja i osmjeha. Zapadne demokracije rado bi odustale od
zračnih napada, to više jer je NATO osuđen na pobjedu. NATO mora
postići svoj cilj i pobrinuti se da se stanovnici Kosova ponovno
vrate u svoju domovinu. Ukoliko NATO izgubi rat, propao je kao vojni
savez slobodnog svijeta.
(RDW)