NJ 21.4. FR-BRIGE SUSJEDA

NJEMAČKA FRANKFURTER RUNDSCHAU 21. IV. 1999. Brige susjeda "Noćnu moru stalne tuđe vlasti sovjetskoga načina bivše su države bloka na Balkanskom poluotoku odagnale. Zbilja jugoslavenskih ratova pritisnula ih je kad je srpska vojska prešla preko Slovenije, a poglavito preko Hrvatske. Pokolji u Vukovaru i Srebrenici, progon Srba iz hrvatske krajine, smrtonosni lov Arkanovih milicija i drugih banda bili su grmljavina iza obzora. Rat je još bio daleko. Sada više nije. Mađarska vlada među čijim nositeljima ne nedostaje nacionalista, ima opravdanih briga za sigurnost zemljaka u Vojvodini. Ne samo zbog bomba na Suboticu i Novi Sad, nego i zbog toga što bi idući šovinistički ispad mogao pogoditi zemljake u najsjevernijoj Srbiji zbog tek mjesec dana starog članstva Mađarske u NATO-u. Makedoniju, po riječima predsjednika Kire Gligorova, do sada 'jedan od stupova mira i stabilnosti u regiji', destabilizira masovni progon i masovni bijeg s Kosova. Bugarska je NATO-vim zahtjevom za pravo nadlijetanja dovedena na kušnju. Predsjednik Petar Stojanov i šef vlade Ivan Kostov - obojica obvezni zapadnom savezu i pripisani desnoj polovici podijeljene nacije - rado bi odmah ispunili NATO-vu želju s nadom da će zapadni savezi napokon primiti do znanja njihovu želju za pristupanjem. No utemeljena je pretpostavka da je želja NATO-a za prelijetanjem i njih pogodila poput groma - ne baš iz vedrog neba. Konzervativno-liberalni 'plavi' od preokreta 1989, nastoje ući u zapadnu integraciju. Čini im se jedinom perspektivom za zemlju koja je kao ni jedna druga nastradala zbog raznih međunarodnih embarga. Irak već deset godina ne može podmiriti račun opsežnih bugarskih isporuka oružja. Zbog embarga nema deviza od izvoza nafte. Poslije obustave isporuka proglašene protiv Jugoslavije, susjedno je tržište nedostupno. A životno važna tranzitna trasa od srednje Europe preko Beograda i Sofije prema Istanbulu je blokirana. Osim toga, istočno tržište više ne postoji. Bugarska nikada nije dobila materijalnu odštetu. 'Crveni', obraćeni socijalisti koji su se raspali na više frakcija, ocjenjuju 'plavu' politiku načelno propalom. Ne boje se samo oni da će 'rasprodaja neba' Bugarsku učiniti zaraćenom stranom: jugoslavenske reakcije bile bi neizbježne, bugarska manjina u jugoistočnoj Srbiji više ne bi mogla biti sigurna od srpske osvete. Protiv volje i još prije država NATO-a koje se bore u zraku, Bugarska bi mogla biti uvučena u početke kopnenoga rata. Ta briga progoni i vlade drugih susjednih država. Makedonija, Albanija, Mađarska kao područja za pokret? Prve dvije su već rasklimane prihvatom stotina tisuća izbjeglica. Makedonskoj albanskoj manjini velikoalbanske želje nikada nisu bile strane, unatoč svoj odanosti državi. Uništenje kosovske autonomije godinama ih je podsvjesno pothranjivalo. Potencijal za iredentu postoji. Pogotovo u Albaniji - i to već dugo - koja je ionako u labilnoj ravnoteži, ne demografski, nego materijalno. Pitanje nacionalnog interesa neizbježno izaziva nacionalističke odgovore. Čuje ih se. Već su KP režimi barem u zadnja dva desetljeća pod crvenom bojom bili nacionalistički. Aparatčikima je bilo lako umjesto internacionalističke frazeologije rabiti šovinističku zbog očuvanja vlasti. Konkurentne nove elite najvećim su dijelom na Zapadu uvele demokraciju i kapitalizam. Probudile su velike nade - neostvarive u kratkom roku - nade u bolji, čovjeka dostojniji život. Te nade su ubrzo razočarale zbog socijalne diferencijacije. Zapadno orijentirane reforme napravile su samo male korake: većina naroda je osiromašena. Iluzije komunističkog doba ostavili su za sobom. Utoliko je novo razočaranje još gorče. Na tom socijalnom tlu raste etnička mržnja, predstupanj šovinističkog djelovanja i novih ratova. Nova eksplozivna balkanizacija može se zaustaviti samo ako se svi napori usmjere na gospodarsko blagostanje. Samo tako će civilna društva i mir imati izgleda. Oni tonu svakim danom rata koji još traje u susjedstvu. Ne stoga što bi Slobodan Milošević bio simpatičniji susjedima, nego stoga što potencijalni Miloševići otkrivaju demagoška sredstva etnizacije socijalnih problema" - piše Karl Grobe.