AT-RAT AU 16.4.KZ-NIJE TAKO JEDNOSTAVNO AUSTRIJAKLEINE ZEITUNG16. IV. 1999.Zašto Miloševića nije tako jednostavno odbombardirati"NATO-vi su se stratezi preračunali kad su mislili da će dostajati nekoliko bomba na Srbiju i da opet mogu
krenuti prema pregovaračkom stolu. Oni koji prate srpsku televiziju s čuđenjem zaključuju da se srpska propaganda pod kišom bomba kreće 'kao riba u vodi'. Zapadne se zemlje bez prestanka nazivaju 'fašistima'. Zamalo 24 sata dnevno čitaju se izjave potpore komunističkih skupina koje dolaze u Beograd iz cijeloga svijeta. Srbi prkose bombama jer im se stalno utuvljuje u glavu da su u pravu.Uz pomoć povijesti, to postaje razumljivo: ni prva ni druga Jugoslavija nisu bile rezultat slobodnih demokratskih izbora. Obje su u interesu tadašnjega svjetskog poretka bile balkanskim narodima nametnute izvana. Iza tog su stajale svjetske sile, a njihovi su balkanski planovi počivali na konsenzusu između europskih velikih sila, Amerike i Sovjetskog saveza. Presudno je bilo što su za vrijeme hladnoga rata Istok i Zapad u interesu održanja višenarodne države podupirali vodeću ulogu srpske nomenklature.
AUSTRIJA
KLEINE ZEITUNG
16. IV. 1999.
Zašto Miloševića nije tako jednostavno odbombardirati
"NATO-vi su se stratezi preračunali kad su mislili da će dostajati
nekoliko bomba na Srbiju i da opet mogu krenuti prema pregovaračkom
stolu. Oni koji prate srpsku televiziju s čuđenjem zaključuju da se
srpska propaganda pod kišom bomba kreće 'kao riba u vodi'. Zapadne
se zemlje bez prestanka nazivaju 'fašistima'. Zamalo 24 sata dnevno
čitaju se izjave potpore komunističkih skupina koje dolaze u
Beograd iz cijeloga svijeta. Srbi prkose bombama jer im se stalno
utuvljuje u glavu da su u pravu.
Uz pomoć povijesti, to postaje razumljivo: ni prva ni druga
Jugoslavija nisu bile rezultat slobodnih demokratskih izbora. Obje
su u interesu tadašnjega svjetskog poretka bile balkanskim
narodima nametnute izvana. Iza tog su stajale svjetske sile, a
njihovi su balkanski planovi počivali na konsenzusu između
europskih velikih sila, Amerike i Sovjetskog saveza. Presudno je
bilo što su za vrijeme hladnoga rata Istok i Zapad u interesu
održanja višenarodne države podupirali vodeću ulogu srpske
nomenklature.
Kad se danas u Beogradu razgovara sa srpskim intelektualcima, bez
obzira da li iz vlade ili oporbe, oni zastupaju stajalište da je
Jugoslavija od 'svjetskog značenja'. Pri tom ponavljaju
titoističku frazu 'mi smo Istok i Zapad istodobno'. U takvom
političkom miljeu odrastao je i Slobodan Milošević. No kad se sada
pojavi jedan Bill Clinton sa svojim 'novim svjetskim poretkom' i
svim demokratskim zahtjevima za Kosovo, Srbiju i Balkan koji iz
njega proizlaze, Milošević taj svijet više ne razumije. 'Možemo i
bez vas', čuje se od ljudi na prosvjedima u Beogradu, jer im je to
utuvila njihova propaganda. Njihova je sadašnja reakcija držanje
'fućkamo na Zapad', koja traži spas u operetnoj 'uniji s Rusijom'.
Ratovi koji su od nastanka višenarodne države Jugoslavije bjesnili
na Balkanu, nisu bili iznenadan fenomen. Rat 1991. započela je
politička klasa u Beogradu, jer nije htjela prihvatiti kraj
komunizma, a time ni kraj svojeg monopola na vlast. Ta se
nomenklatura u načelu sastoji od titoističkih komunista koji svoju
centralu prirodno imaju u Beogradu - a njihovim je vođom postao
Slobodan Milošević.
Na početku je Milošević stvorio komunistički obilježen 'Pokret za
Jugoslaviju' u kojem su ponajprije sudjelovali titoistički
nastrojeni pripadnici vojske. Danas ih vodi njegova žena Mirjana
Milošević. Presudno je što se slom komunizma u Jugoslaviji mogao
dogoditi samo duž etničkih granica. Opravdan zahtjev pojedinih
naroda za ustroj vlastitih nacionalnih država, titoističkoj je
nomenklaturi u Beogradu pružio mogućnost da se poveže sa srpskim
nacionalizmom.
Svojim zloglasnim govorom na Kosovu 1989., koji se može protumačiti
kao uvod u rat u bivšoj Jugoslaviji, titoist Milošević legitimirao
se kao srpski nacionalist. Tako je Kosovo spasilo srpsku
komunističku nomenklaturu od propasti - a njezin je spasitelj
Slobodan Milošević.
Stoga je veliko pitanje može li se fenomen Milošević u smjesi sa
srpskim nacionalizmom uopće ukloniti bombama" - zaključuje
Aleksandar Oršić.