AU 16.4.KZ-NIJE TAKO JEDNOSTAVNO

AUSTRIJA KLEINE ZEITUNG 16. IV. 1999. Zašto Miloševića nije tako jednostavno odbombardirati "NATO-vi su se stratezi preračunali kad su mislili da će dostajati nekoliko bomba na Srbiju i da opet mogu krenuti prema pregovaračkom stolu. Oni koji prate srpsku televiziju s čuđenjem zaključuju da se srpska propaganda pod kišom bomba kreće 'kao riba u vodi'. Zapadne se zemlje bez prestanka nazivaju 'fašistima'. Zamalo 24 sata dnevno čitaju se izjave potpore komunističkih skupina koje dolaze u Beograd iz cijeloga svijeta. Srbi prkose bombama jer im se stalno utuvljuje u glavu da su u pravu. Uz pomoć povijesti, to postaje razumljivo: ni prva ni druga Jugoslavija nisu bile rezultat slobodnih demokratskih izbora. Obje su u interesu tadašnjega svjetskog poretka bile balkanskim narodima nametnute izvana. Iza tog su stajale svjetske sile, a njihovi su balkanski planovi počivali na konsenzusu između europskih velikih sila, Amerike i Sovjetskog saveza. Presudno je bilo što su za vrijeme hladnoga rata Istok i Zapad u interesu održanja višenarodne države podupirali vodeću ulogu srpske nomenklature. Kad se danas u Beogradu razgovara sa srpskim intelektualcima, bez obzira da li iz vlade ili oporbe, oni zastupaju stajalište da je Jugoslavija od 'svjetskog značenja'. Pri tom ponavljaju titoističku frazu 'mi smo Istok i Zapad istodobno'. U takvom političkom miljeu odrastao je i Slobodan Milošević. No kad se sada pojavi jedan Bill Clinton sa svojim 'novim svjetskim poretkom' i svim demokratskim zahtjevima za Kosovo, Srbiju i Balkan koji iz njega proizlaze, Milošević taj svijet više ne razumije. 'Možemo i bez vas', čuje se od ljudi na prosvjedima u Beogradu, jer im je to utuvila njihova propaganda. Njihova je sadašnja reakcija držanje 'fućkamo na Zapad', koja traži spas u operetnoj 'uniji s Rusijom'. Ratovi koji su od nastanka višenarodne države Jugoslavije bjesnili na Balkanu, nisu bili iznenadan fenomen. Rat 1991. započela je politička klasa u Beogradu, jer nije htjela prihvatiti kraj komunizma, a time ni kraj svojeg monopola na vlast. Ta se nomenklatura u načelu sastoji od titoističkih komunista koji svoju centralu prirodno imaju u Beogradu - a njihovim je vođom postao Slobodan Milošević. Na početku je Milošević stvorio komunistički obilježen 'Pokret za Jugoslaviju' u kojem su ponajprije sudjelovali titoistički nastrojeni pripadnici vojske. Danas ih vodi njegova žena Mirjana Milošević. Presudno je što se slom komunizma u Jugoslaviji mogao dogoditi samo duž etničkih granica. Opravdan zahtjev pojedinih naroda za ustroj vlastitih nacionalnih država, titoističkoj je nomenklaturi u Beogradu pružio mogućnost da se poveže sa srpskim nacionalizmom. Svojim zloglasnim govorom na Kosovu 1989., koji se može protumačiti kao uvod u rat u bivšoj Jugoslaviji, titoist Milošević legitimirao se kao srpski nacionalist. Tako je Kosovo spasilo srpsku komunističku nomenklaturu od propasti - a njezin je spasitelj Slobodan Milošević. Stoga je veliko pitanje može li se fenomen Milošević u smjesi sa srpskim nacionalizmom uopće ukloniti bombama" - zaključuje Aleksandar Oršić.