US CSM 14. IV. ETNIČKA CARSTVA

SJEDINJENE DRŽAVE THE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR 14. IV. 1999. Kraj etničkih carstava u Europi? "Bombardiranje Jugoslavije, koje sad ulazi u svoj četvrti tjedan, samo je posljednje poglavlje u burnoj povijesti Balkana", piše Robert Marquand. "No sada bi, kažu mnogi, ovo poglavlje moglo dovesti područje na povijesno raskršće. Tjedni pred nama mogli bi odrediti smjer balkanskih zemalja unutar Europe - ovisno o tome što će učiniti zemlje NATO-a pod američkim vodstvom. Hoće li 'etnička zamisao' o narodima i državama postati snažnija, sa svojim pratećim ratovima i mržnjama? Ili će intervencija NATO-a posijati sjeme civilnog društva i vladavine zakona? Optimisti drže da su zemlje NATO-a odlučile dovršiti, jednom zauvijek, strast za nacionalističkim carstvima iz devetnaestog stoljeća. Pesimisti, međutim, vide drukčiji scenarij: NATO poduzimlje djelomične mjere koje će opet potaknuti balkanski problem. Po scenariju optimista, Marshallov bi plan za Balkan zapečatio sadašnje granice i dokončao težnje za 'velikim' zemljama - velikom Srbijom, Albanijom, Grčkom, Hrvatskom, Mađarskom ili Bugarskom. Optimisti govore o vojnom protektoratu na Kosovu, kao da je to unaprijed određeno rješenje, gotovo kao da se već dogodilo. Za njih, sunčane visoravni demokracije, ili barem policajci NATO-a, nisu tako daleko. 'Doći će do smjene Miloševićeva poretka u Srbiji; očito je to strategija', kaže Ljubomir Frčkoski, bivši makedonski ministar vanjskih poslova. 'Inače samo igramo djetinjaste igre.' Pesimisti vide mnogo drukčiji scenarij u kojemu NATO oklijeva. Budućnost izgleda više darvinijanska - razdoblje daljnjeg raspada, fragmentacije, neobuzdane mafije, graničnih razmirica i okrutne etničke dominacije. Za pesimiste, divlji istok Europe postat će još divljiji. (...) Takve proturječne vizije nisu samo intelektualne ili teoretske vježbe u ovom dijelu svijeta. One će oblikovati živote, vrijednosti i stajališta ljudi i vlada na veoma pragmatične načine. Što će se sljedeće dogoditi u bivšoj Jugoslaviji možda je neizvjesno. (...) No jedna je stvar sada sigurna, kažu stručnjaci: posljednjih 10 godina donijelo je raspad Jugoslavije koji još traje. Na neki način, rat u Sloveniji, zatim Hrvatskoj, zatim Bosni i sada na Kosovu jest jedan rat. Ono što je ovaj put novo jest da je Slobodan Milošević izronio kao glavni graditelj svih tih sukoba. Prije toga g. Milošević je bio u pozadini. On je sjedio u sjeni dok je jugoslavenska vojska vodila ratove u Sloveniji i Hrvatskoj pod njegovim utjecajem. U Bosni su ga djelomično prikrivali njegovi čelni ljudi, bivši vođa bosanskih Srba Radovan Karadžić i general Ratko Mladić. Sada se on ponaša otvorenije i mnogi na Balkanu, koji su jedno desetljeće promatrali kako nadmudruje Zapad, brinu se da je njegov utjecaj snažniji nego što zemlje NATO-a misle. (...) Veoma je moguće da Kosovo neće biti kraj. U Makedoniji etničke napetosti koje su donijele izbjeglice s Kosova najavljuju moguće razlamanje te bivše jugoslavenske zemlje. U Crnoj Gori, stanovništvo je pri točki zapaljenja na pitanju ostati u Miloševićevom poretku ili krenuti vlastitim putem. Ono što Bijela kuća i NATO poduzmu na vojnom i diplomatskom planu kratkoročno, a dugoročno na planu gospodarskog oporavka, imat će golem utjecaj na ishod drugih situacija. Od prijelaza s devetnaestog u dvadeseto stoljeće, Balkan je iz Rusije i Europe uvezao carske zamisli. Želja za velikom domovinom, poput velike Srbije, proizlazi iz povijesnih prava na teritorij koji je nekoć - obično u dalekoj prošlosti - bio srpski ili albanski ili hrvatski, da navedemo nekoliko primjera. U istočnu je Europu, uključujući i Jugoslaviju, slom sovjetskoga carstva također donio pad marksističke zamisli o 'socijalističkom čovjeku', biću koje bi živjelo u jednakosti, ako ne slobodi. Na Balkanu, zrakoprazni prostor stvoren zalaskom Berlinskoga zida donio je zamisao o 'etničkom čovjeku'. Rezultat je bio najvidljiviji u Srbiji. Etničke su skupine strastveno zahtijevale prednosti i superiornost nad drugima. (...) Nakon smrti jugoslavenskoga diktatora Tita osamdesetih, Milošević je ugrabio dvije autonomne pokrajine u Srbiji. Devedesetih je pokušao ujediniti Srbe u Hrvatskoj, te zatim u Bosni, u veliku Srbiju. (...) Budući da smo pokrenuli vojnu kampanju, a proslava pedesetogodišnjice NATO-a održat će se za samo devet dana, savez je pod velikim pritiskom da stvori kosovski protektorat kako bi se Albanci mogli vratiti u područje. Na gospodarskoj bojišnici ministri i visoki dužnosnici zemalja NATO-a i Rusije sastali su se nedavno u Dresdenu radi razmatranja obnove u stilu Marshallova plana, koja bi mogla stajati čak 10 milijarda dolara. Njemački ministar vanjskih poslova Joschka Fischer ustvrdio je da plan želi prepustiti prošlosti 'Europu ratova i etničkih mržnji'. Taj će posao u Srbiji biti otežan. Savezničke su bombe okupile ponosne Srbe iza Miloševića, a dubinu ogorčenja koje Srbi osjećaju prema NATO-u tek treba izmjeriti. (...)"