ŠTO JE, ZAPRAVO, "PAKT ZA STABILNOST JUGOISTOČNE EUROPE" ?

piše: Damir Muštović ZAGREB, 9. travnja (Hina) - Njemački nacrt Pakta za stabilnost jugoistočne Europe zapravo je pokušaj da se opsežnim političko- gospodarsko-vojno-socijalnim mjerama stvori sustav prevencije sukoba kojim bi se u konačnici postigla doista trajna stabilnost politički vjerojatno najtrusnijeg područja u Europi.#L# "Jugoistočna Europa, Balkan, jest dio Europe i zato mora postati trajno stabilan; Europa ne može ovako živjeti", rekao je u četvrtak njemački ministar vanjskih poslova Joshka Fischer na konferenciji za novinare u Luxembourgu nakon sastanka Vijeća ministara EU s ministrima vanjskih poslova zemalja koje okružuju SRJ, na kojem je svoj koncept stabilizacije europskog jugoistoka prvi put predstavio u obliku dokumenta. Polazeći od tvrdnje da je trajna stabilizacija jugoistočne Europe u interesu vanjskopolitičke stabilnosti i sigurnosne politike Europske Unije, planom se umjesto gašenja pojedinačnih kriza predviđa sveobuhvatni pristup trajnog rješenja sukoba u tom području njihovom prevencijom. Prema Fischerovu nacrtu najvažniju ulogu imali bi EU i OESS, ali se, prema njihovim specifičnim funkcijama, predviđa i sudjelovanje NATO-a, VE, UN i međunarodnih financijskih institucija. "EU je najvažniji politički i gospodarski orijentir zemalja u tom području... i ulazak u njezino članstvo pokazao se najvećim poticajem za reforme. To je jedini način da se zemlje europskog jugoistoka dugoročno zadrže na putu stabilizacije", kaže se u nacrtu Stabilizacijskog pakta i predlaže da EU pojedinoj zemlji ponudi pridruženo članstvo odmah čim ispuni zadane uvjete. OESS je ključan zbog toga što je sveeuropska organizacija, pa se samo pod njegovim okriljem može "ostvariti strategija dugoročne stabilizacije", a pruža mogućnost da se u nju uključe i drugi zainteresirani članovi OESS-a poput SAD i Rusije. Pojašnjavajući interese Europe u trajnom stabiliziranju svojeg jugoistoka, zbog kojih bi se trebala priključiti njegovom planu, Fischer nabraja nužnost sprečavanja proširenja nasilnih etničkih sukoba, smanjivanja migracija stanovništva uzrokovanih siromaštvom, učvršćenja demokracije i poštivanja ljudskih i manjinskih prava i uspostave tržišnog gospodarstva radi poboljšanja standarda, u čemu bi i Europa imala gospodarskih interesa. Kao osobito "zapaljivo" područje jugoistočne Europe u nacrtu se spominju zemlje obuhvaćene "Regionalnim pristupom EU" - Albanija, BiH, SRJ, Makedonija i Hrvatska. "To je u svakom pogledu - etnički, kulturno, vjerski, jezično, politički i gospodarski - vrlo heterogeno područje", primjećuje Fischer u dokumentu, a svim navedenim zemljama zajednički su jedino "potencijalni uzroci sukoba": neriješena teritorijalna i manjinska pitanja, gospodarska zaostalost, nedostaci u procesu demokratizacije, nevoljkost primjene mirovnih rješenja sukoba i preslabe strukture regionalne suradnje. Priznaje se da neće biti nimalo lako okupiti zemlje oko zajedničkog stola zbog "duboko ukorijenjenog međusobnog nepovjerenja" i "neutemeljenog straha od diktata Europe", a protulijek tome ponovno bi trebale biti mjere poput približavanja ili udaljavanja od euroatlantskih institucija, ovisno o iskazanoj (ne)suradnji i financijske pomoći s neke nove donatorske konferencije za obnovu. Upravo zbog naglašene različitosti zemalja u tom području, u dokumentu se iznosi zahtjev da se "u obzir počnu uzimati interesi i problemi svake zemlje pojedinačno i razmatrati kakav je napredak svaka od njih postigla u procesu reformi". No, s obzirom na njihove zajedničke političke i ustrojbene nedostatke, paralelno s pojedinačnim, preporuča se i "sveobuhvatni" pristup i na njihovom kombiniranju zasniva se strategija dugoročne stabilizacije cijelog područja. U provedbenom dijelu strategije predlaže se utemeljenje "Okruglog stola jugoistočne Europe", unutar kojega bi se mogle ustanoviti radne skupine za pojedina područja poput povratka izbjeglica ili graničnih i manjinskih pitanja. Takvim razgovorima, nada se Fisher, postigli bi se bilateralni i multilateralni sporazumi kojima bi se prevladale postojeće razlike među zemljama, a time i mogućnosti regionalnog sukoba. Također se tvrdi da bi "Pakt za stabilnost jugoistočne Europe" morao dobiti politički poticaj održavanjem uvodne konferencije na visokoj razini. Ta konferencija "mora označiti prijelomnicu u javnom mnijenju da se s prakse reagiranja na krizu prelazi u proces djelatne srednjo- i dugoročne stabilizacije jugoistočne Europe. To su osnove prijedloga trajne stabilizacije ovog dijela Europe koji je njemački ministar vanjskih poslova prvi put spomenuo još prije nekoliko mjeseci, a sad ga je uobličio u pisani dokument. Međutim, unatoč tome što je Fischerova zamisao pretočena u pisani dokument, čini se da je i dalje riječ tek o prijedlogu i to, zasad, s vrlo maglovitom budućnošću. Sam ministar, naime, rekao je da se o njemu na luksemburškom sastanku nije puno raspravljalo, iako je "dobio načelnu podršku", a višestruka novinarska pitanja o tome kad će se održati uvodna konferencija te kad će i kako početi proces trajne stabilizacije europskog jugoistoka ostala su bez ikakva odgovora. (Hina) dam dh