IT LA STAMPA 31.III.- KISSINGER O KOSOVU

ITALIJA LA STAMPA 31. III. 1999. Kissinger: Clinton pada iz povijesti "Rat na Kosovu je plod sukoba koji traje stoljećima. On se dogodio na graničnoj crti između otomanskog i austrijskog carstva, islama i kršćanstva, srpskog i albanskog nacionalizma. Etničke skupine zajedno su mirno živjele samo kad im je suživot bio nametnut, kao pod stranim carstvima ili Titovom diktaturom. Po Clintonu, nakon kratkog razdoblja NATO-ove okupacije, etničke će se skupine pomiriti. Ta pretpostavka nema realan temelj. U Bosni, nakon tri godine mirovnih snaga NATO-a, etničke se skupine nisu pomirile.(...) Američka državna uprava u potrazi za simbolima koji bi pogodili javno mišljenje, predložila je tri argumenta. Najuvjerljiviji je da je patnja na Kosovu tako velika uvreda našoj moralnoj osjetljivosti da ćemo uporabiti silu da je prekinemo, pa i bez tradicionalnih traženja nacionalnih interesa. No kako taj argument ostavlja otvorenim pitanje zašto ne interveniramo u istočnoj Africi, Šri Lanki, Kurdistanu, Kašmiru i Afganistanu, da spomenemo samo neka mjesta gdje je broj mrtvih bio neuporedivo veći nego na Kosovu, Clinton se pozvao na povijesne analogije, ili sadašnje prijetnje, koje su krajnje dvojbene. Slobodan Milošević, primjerice, nije Hitler nego balkanski zločinac, i kosovska kriza nema analogija s događajima koji su prethodili Prvom svjetskom ratu. Ni Milošević, ni drugi balkanski čelnici, ne prijete globalnoj ravnoteži, kako to stalno tvrdi Clinton. Milošević snosi najveću odgovornost za grozote u Bosni, i ja sam bio odlučno za vojnu intervenciju tamo. No rat na Kosovu, za razliku od onoga u Bosni, rat je za teritorij koji Srbi drže kolijevkom svoje nacije. To objašnjava zašto je u Beogradu bilo jako malo znakova protivljenja Miloševićevoj politici. Što se tiče Prvog svjetskog rata, on je na Balkanu izbio ne kao rezultat etničkih sukoba, već upravo iz suprotnog razloga: radi toga što su se strane sile umiješale u lokalan sukob. Ubojstvo austrijskog prijestolonasljednika od jednog srpskog nacionalista svijet je odvelo u rat jer je Rusija poduprla Srbiju, Francuska Rusiju, a Njemačka se svrstala uz Austriju. Drugi svjetski rat nije izbio na Balkanu, a pogotovo ne zbog etničkih sukoba.(...) Što se tiče OVK-a, njegov je cilj neovisnost, a ne autonomija. Paradaoksalni rezultat Rambouilleta jest da će mirovne snage zamijeniti Srbe kao brana nacionalističkim težnjama kosovskih Albanaca, pogotovo ako je Srbija preslaba da bi im bila protuteža. Osim toga, s Kosovom koje ide neovisnosti, povećat će se pritisak na Makedoniju, gdje je trećina stanovništva albanska. Zašto se njima ne bi dalo isto pravo na samoodređenje? To, međutim, nosi rizik širenja sukoba na Bugarsku, Bugari su barem trećina makedonskog stanovništva, i na Grčku. S nastavkom rata, američka državna uprava, mora ponovno odrediti svoje ciljeve. NATO ne može preživjeti ako sada prestane s bombardiranjima, a da nije postigao svoga cilja prestanka pokolja. Uvjeti za dovršenje rata trebali bi biti; prekid vatre smjesta; povlačenje srpskih snaga poslanih na teren nakon početka pregovora u Rambouilletu, i odmah ponovni početak pregovora o autonomiji Kosova. Koliko god bili dugi i složeni, na kraju je neovisnost Kosova neizbježna. Ako Milošević odbije prekid vatre, pod tim uvjetima neće biti alternative nastavljanju rata, uz možebitno slanje kopnenih postrojba NATO-a na teren, što je rješenje protiv kojega sam se borio svim svojim snagama, no koje treba razmotriti kako bi se sačuvala vjerodostojnost NATO-a.(...) Srbija se na strani Amerike borila u dva svjetska rata, i suprotstavila se Staljinu kad je bio na vrhuncu moći. Ne možemo zanemariti Miloševićevu brutalnost, no nestanak Srbije iz balkanske ravnoteže mogao bi izazvati erupcije u drugim susjednim zemaljama gdje žive etničke manjine. Posebice, izbit će problem integriteta Makedonije, uz prijetnju širenja rata na Balkan. Nadajmo se da će se tim problemom baviti s više dalekovidnosti nego u uvodu u sadašnju krizu", piše Henry Kissinger.