YU-NATO-INTERVENCIJA-KOSOVO-Organizacije/savezi-Obrana-Ratovi-Vlada NJ 10.IV.TAZ:NATO ĆE MORATI NA BGD NJEMAČKADIE TAGESZEITUNG10. IV. 1999.Prijeti marš na Beograd"NATO neće ni u kakvim uvjetima angažirati kopnene postrojbe!' - na
početku zračnih napada na ostatak Jugoslavija 24. ožujka ove godine demanti zapadnog vojnog saveza zvučao je još jasno, jednoglasno i konačno. Nakon dva i pol tjedna uglavnom neuspješnog bombardiranja od tog odlučnog stajališta nije ostalo puno. Brojnim glasovima, koji danas zagovaraju ili u najmanju ruku 'više ne isključuju' angažman kopnenih postrojba, pridružio se u petak - nakon kanadskog i nizozemskog ministra obrane - i predsjedatelj NATO-va vojnog odbora, njemački general Klaus Naumann. General Naumann izjavio je da 'sumnja' da zračni napadi mogu sami po sebi riješiti sukob na Kosovu. U tim okolnostima ne bi bilo nikakvo iznenađenje kada bi i njemački kancelar Gerhard Schroeder i ministar vanjskih poslova Joschka Fischer još prije izvanredne sjednice Bundestaga o Kosovu, planirane za ovaj četvrtak, revidirali svoje jučer ponovno potvrđeno stajalište da po njima angažman kopnenih postrojba 'ne dolazi u obzir'.NATO je dosad skicirao tri opcije angažmana kopnenih postrojba:
NJEMAČKA
DIE TAGESZEITUNG
10. IV. 1999.
Prijeti marš na Beograd
"NATO neće ni u kakvim uvjetima angažirati kopnene postrojbe!' - na
početku zračnih napada na ostatak Jugoslavija 24. ožujka ove godine
demanti zapadnog vojnog saveza zvučao je još jasno, jednoglasno i
konačno. Nakon dva i pol tjedna uglavnom neuspješnog bombardiranja
od tog odlučnog stajališta nije ostalo puno. Brojnim glasovima,
koji danas zagovaraju ili u najmanju ruku 'više ne isključuju'
angažman kopnenih postrojba, pridružio se u petak - nakon kanadskog
i nizozemskog ministra obrane - i predsjedatelj NATO-va vojnog
odbora, njemački general Klaus Naumann. General Naumann izjavio je
da 'sumnja' da zračni napadi mogu sami po sebi riješiti sukob na
Kosovu. U tim okolnostima ne bi bilo nikakvo iznenađenje kada bi i
njemački kancelar Gerhard Schroeder i ministar vanjskih poslova
Joschka Fischer još prije izvanredne sjednice Bundestaga o Kosovu,
planirane za ovaj četvrtak, revidirali svoje jučer ponovno
potvrđeno stajalište da po njima angažman kopnenih postrojba 'ne
dolazi u obzir'.
NATO je dosad skicirao tri opcije angažmana kopnenih postrojba:
scenarij broj jedan:
NATO šalje 10 tisuća vojnika na granična područja između Kosova,
Albanije i Makedonije, gdje boravi većina albanskih izbjeglica.
NATO-ve postrojbe zaposjedaju ključne strateške položaje poput
grada Peći i doline Pagarusha jugozapadno od Prištine. Takva
operacija mogla bi pripremiti slanje međunarodne sigurnosne
postrojbe, koja bi nadzirala povratak izbjeglica. Srpske vojne i
policijske kao i paravojne postrojbe morale bi se istodobno povući
iz pokrajine. Taj je scenarij ocijenjen razmjerno manje rizičnim
od
scenarija broj dva:
po kojem bi NATO s oko 30 tisuća vojnika i poduprt snažnim zračnim
napadima zaposjeo jugozapadni dio Kosova - polovicu pokrajine - i
uspostavio protektorat s granicom kod Prištine (to bi odgovaralo
planovina o podjeli Kosova, koji kruže Beogradom). Osim toga, NATO
bi po tom planu nadzirao željezničku prugu Priština-Skopje;
Scenarij broj tri:
Najmanje 100 tisuća vojnika NATO-a zaposjeda uz snažnu zračnu i
topničku potporu čitavo Kosovo. Vojne postrojbe umarširale bi na
Kosovo iz Albanije i Makedonije. U NATO-voj središnjici ocjenjuju
da je taj scenarij najopasniji.
Dio vojnika i oružja, koje bi NATO angažirao za navedena tri
scenarija, već se nalazi u regiji: NATO-va postrojba u Makedoniji,
koja po službenim tvrdnjama broji 12 tisuća vojnika, prvi je dio
oružanih snaga od 28 tisuća vojnika s mandatom provedbe sporazuma o
autonomiji Kosova; američki, britanski i francuski kontingenti u
sastavu SFOR-a u Bosni i Hercegovini te oko 5000 američkih marinaca
na ratnim brodovima na Jadranu. Posljednjih su dana neke članice
NATO-a izvan fokusa pozornosti javnosti snažno pojačale svoju
vojnu nazočnost u regiji. Britanci su između ostalog zrakoplovima
prebacili svoju 3. desantnu brigadu iz Njemačke u Makedoniju,
prebacivši svoju prvu tenkovsku diviziju u Bosnu.
Svi scenariji intervencije kopnenim postrojbama, o kojima je NATO
dosada raspravljao, ograničeni su na Kosovo. No, zapadni vojni
savez pravio je račun bez krčmara. Naime, u dosadašnjem ratu tijek
zbivanja i postupke NATO-a uglavnom je diktirao Slobodan Milošević
i nema razloga za pretpostavku da će se takvo stanje promijeniti.
Pošalje li NATO na Kosovo kopnene snage, Milošević može regionalnom
eskalacijom sukoba prisiliti NATO da proširi angažman svojih
kopnenih postrojba preko granica Kosova. Primjerice, Milošević bi
mogao izazvati teške nemire, pa čak i građanski rat u Crnoj Gori i
stvoriti tamo golem dodatni izbjeglički problem. U tom bi slučaju
NATO ponovno bio prisiljen na intervenciju. U sljedećoj fazi
Milošević bi potom mogao prouzročiti eskalaciju napetosti u
Vojvodini, gdje živi brojna mađarska etnička skupina. Takav razvoj
događaja izravno bi pogodio NATO-vu članicu Mađarsku. Po mišljenju
Ottfrieda Nassauera, ravnatelja 'Berlinskog instituta za
transatlantsku sigurnost (BITS - 'Berliner Institut fuer
transatlantische Sicherheit'), 'Milošević je dosada jako uspješno
djelovao po geslu 'presudno je tko ima incijativu i uspijeva je
sačuvati te može prisiliti drugu stranu na reakciju'. On će i dalje
nastojati tako postupati', smatra Nassauer. Nakon neuspjeha
operacije kopnenih postrojba, ograničene na Kosovo, NATO-u će na
kraju - posebno ako ostane na glavnim zahtjevima sporazuma iz
Rambouilleta - preostati samo jedna-jedina opcija: 'prisiliti
Miloševića na potpunu kapitulaciju', ocjenjuje Nassauer u svojoj
analizi. Za njezinu bi realizaciju NATO pak trebao '150 tisuća
vojnika opremljenih za borbu i morao bi u završnoj fazi osvojiti
Beograd'", prenosi Andreas Zumach na kraju članka.