NJ 8.IV.SZ: NATO-JAMAC KOSOVARA

ici-Ratovi NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 8. IV. 1999. Dužnost zaštitnika "NATO donosi bombe i kruh. Uništava vojarne i podiže šatorska naselja, razara riječne i gradi zračne mostove. Četrnaest dana nakon početka napada na Jugoslaviju skori kraj bitke za Kosovo nije na pomolu. Naprotiv, NATO se iznenada suočava s drugom bojišnicom koju nije očekivao. Došle su stotine tisuća izbjeglica i trebaju pomoć jer srpski vladar Slobodan Milošević deportira čitav jedan narod. Time je nastupila upravo ona katastrofa koju je Zapad želio spriječiti. Zračni napadi nisu, doduše, prouzročili taj progon, koji je Beograd već odavno planirao izvesti, ali su ga ubrzali, a NATO se našao u krizi legitimiteta. No, kritičarima može uzvratiti da sada, u kontekstu izbjegličke tragedije, nije pravo vrijeme za donošenje sudova o mogućim grješkama iz prošlosti. Jadikovke nisu dopuštene, treba nešto učiniti - na Kosovu i izvan njega. Naime, Zapad je svojom intervencijom preuzeo ulogu zaštitnika kosovskih Albanaca. Kazneni zakon naziva 'zaštitnim jamcem' onoga tko dragovoljno preuzima pokroviteljstvo nad drugim osobama i odgovornost za njihovu sudbinu. NATO se u odnosu prema Kosovarima našao upravo u toj ulozi. Iz te činjenice slijedi da zapadni savez mora učiniti sve kako bi pomogao prognanima i prihvatiti naizgled shizofrenu dvostruku ulogu ratne koalicije i humanitarne organizacije. Aktualne su dvije strategije ublažavanja izbjegličkih stradanja. Jedan blok - Francuska, Velika Britanija, Italija - žele gotovo sve prognanike smjestiti 'blizu domovine', dakle u Makedoniji, Albaniji, a možda i u Crnoj Gori. Drugi blok - koji obuhvaća nekoliko humanitarnih organizacija - zalaže se za odvođenje mnogih Kosovara zrakoplovom iz same regije i raspodjelu izbjeglica u zapadnim državama. U prilog smještaju blizu domovine govori argument da bi ljudi tako ostali u svom kulturnom krugu. No, spomenuta strategija ponajprije odražava zahtjev za što skorijim povratkom izbjeglica u domovinu. Prijam izbjeglica u Makedoniji i Albaniji mora stoga biti primarnom strategijom međunarodne zajednice. No, time je na leđa navedenih osiromašenih i kronično nestabilnih zemalja natovaren beznadno prevelik teret. Nije dovoljno pomagati im samo novcem i humanitarnom pomoći. Štoviše, Zapad mora preuzeti potpunu odgovornost za izbjeglice. Pogodba mora glasiti ovako: Albanija i Makedonija stavit će na raspolaganje svoj državni teritorij, a članice NATO-a brinut će za prijam, smještaj i opskrbu izbjeglica. Čak i pod tom pretpostavkom svi prognanici neće moći biti smješteni u susjednim zemljama. Makedonija već danas odbija primiti dodatne kosovske Albance. Vlada strahuje od otvorenog izbijanja latentnog sukoba između Albanaca i Slavena u vlastitoj zemlji. Albanija je spremna smjestiti sve izbjeglice, ali precjenjuje svoje snage. Gospodarsko stanje u toj je zemlji katastrofalno - Albanija već godinama tetura na rubu građanskoga rata. Već je primila 250 tisuća izbjeglica - kada se omjer primljenih izbjeglica i stanovnika analogno usporedi s brojem stanovnika Njemačke, računica pokazuje brojku od osam milijuna primljenih izbjeglica. UN pak očekuju da će broj izbjeglih porasti za dodatnih nekoliko stotina tisuća ljudi. Unatoč pomoći izvana Albanija ne može sama zbrinuti sve te ljude. Stoga će mnogi od njih morati zrakoplovima biti prevezeni na Zapad. Kontraargument glasi da smještaj izbjeglica daleko od domovine dodatno ohrabruje Miloševićevu nečovječnu politiku te da takoreći potvrđuje progon. Tu opasnost ne treba odbaciti. NATO joj može doskočiti postojanim ustrajanjem na cilju povratka ljudi na Kosovo i posljedičnim nastavkom svog rata na dvije bojišnice: bombama protiv agresora i kruhom protiv gladi. No, rat na Kosovu ne obvezuje samo vojni savez već i Europsku uniju koja će nakon stupanja na snagu Amsterdamskog sporazuma 1. svibnja ionako postati mjerodavna za politiku prema izbjeglicama. Zbog ograničenih kapaciteta u Makedoniji i Albaniji, Europa se mora pripremiti za dolazak desetaka tisuća izbjeglica, koji ne mogu biti smješteni blizu domovine. Prvi među njima već su stigli u Njemačku. Istodobni koordinatorski sastanak ministara pravosuđa i unutarnjih poslova EU u Luxemburgu trebao je biti održan već odavno jer svaki izgubljeni dan odnosi nove ljudske žrtve. EU sada mora dokazati da je izvukla nekakvu pouku iz rata u Bosni te da je sposobna pokazati veću dozu solidarnosti. Tijekom rata u Bosni Njemačka je prihvatila najveći broj prognanih ljudi, držeći stoga da su je partneri u tom pogledu ostavili na cjedilu. Njemačka vlada danas opravdano inzistira na pravednijoj raspodjeli izbjeglica s Kosova. Prigovor Pariza da Bonn reagira panično pokazuje da Francuska ne uviđa dramatičnost zbivanja. Francuska, kolijevka ljudskih prava, ne smije ovaj put izbjeći primjereno sudjelovanje u prijamu izbjeglica. Za čitavu EU vrijedi pak sljedeće: EU je na Balkanu već zakazala u vanjskoj i sigurnosnoj politici te bi sada trebala pokazati kompetentnost bar u politici prema izbjeglicama", smatra Stefan Ulrich.